Make your own free website on Tripod.com

 

 

CRNOGORCI SU NEDOVRSEN NAROD

 

"Ovi policajci ne cuvaju samo mene. Gore stanuje ministar policije", rekao je nasoj podgorickoj dopisnici, docekujuci je na dogovoreni intervju, dr. Miodrag Perovic, profesor Univerziteta u Podgorici, osnivac nezavisnog radija Antena M i nedjeljnika Monitor. Policija ga cuva zbog toga sto je Vojska Jugoslavije protiv njega, kao i protiv mnogih gradjana Crne Gore, ovih dana pokrenula krivicni postupak. Perovic, pak, i dalje radi u zemlji koja se, nakon sto je u proslosti objavljivala ratove Japanu i Austriji, po prvi put diferencirala od vojne koju vodi Srbija

Razgovarala: Tamara Nikcevic

DANI: Gospodine Perovicu, zbog cega je Vojska Jugoslavije raspisala potjernicu za Vama?

PEROVIC: Postoje dva razloga. Jedan je sto je radio Antena M odbio zahtjev Vojske Jugoslavije da izmijeni svoju programsku shemu i prestane da reemituje programe stranih radiostanica - Slobodna Evropa, Glas Amerike, BBC i sl., kao i to da svoju izdavacku koncepciju usaglasi sa zahtjevima vojske. Drugi razlog su moji tekstovi objavljivani u Monitoru, u kojima sam pokusavao da objasnim jedan, za Crnu Goru neobican fenomen: da Crnogorci nijesu zeljeli, prvi put u ovom vijeku, da ucestvuju u ratu koji vodi Srbija. Moja interpretacija se nije svidjela Vojsci, pa ih je i to ponukalo da pokrenu krivicni postupak. Tu sada postoji jedan problem koji se mora objasniti da bi se shvatila kompletna situacija. Buduci da crnogorska vlast ne priznaje saveznu vladu, jer su Milosevic i srpska vecina u saveznom parlamentu izabrali za saveznog premijera covjeka koji pripada partiji koja je izgubila izbore u Crnoj Gori, ovo je ocijenjeno kao nasilno nametanje politicke volje Crnoj Gori. Posto to nije u duhu Ustava SRJ, kojim se garantuje ravnopravnost federalnih jedinica, Crnu Goru u saveznim institucijama ne predstavlja njena vecinska politicka volja, tako da se te institucije ovdje ne priznaju. I sta se sada dogadja? Savezna vlada proglasava vanredno stanje, a republicka vlast to ne priznaje.

DANI: I kako onda rijesiti tu konfuziju?

PEROVIC: Nikako. Pazite: republicka vlada proglasava radnu obavezu i trazi od gradjana Crne Gore da to postuju. Savezna vlada trazi da se stavimo na raspolaganje Vojsci Jugoslavije. Buduci da ni jedna od strana nije bila spremna da odmah sprovede svoju volju, u sustini je gradjanima Crne Gore prepusteno da se sami opredjeljuju koga da poslusaju. Tako se politicka borba republicke protiv savezne vlade prenosi na nivo gradjanina zbog toga sto se lokalna vlast ne osjeca dovoljno snaznom da se suprotstavi Vojsci, plaseci se intervencije i eventualnog gradjanskog rata. S druge strane, Vojska se ne osjeca sposobnom da udari na civilnu vlast, da izvrsi puc. U takvoj situaciji, jedni vas tretiraju kao osobu koja podriva odbrambenu moc zemlje, a drugi od vas traze da se borite da se produzi civilni zivot sa svim svojim atributima. U ovoj situaciji, svi u Crnoj Gori imamo isti interes: da se odupremo Vojsci kako Crna Gora ne bi bila gurnuta u ovaj suludi rat.

DANI: Da li Vam je urucen poziv za vojni sud?

PEROVIC: Nije. Kada bi se Vojska Jugoslavije drzala Ustava, ona bi mene trebalo da prvo pozove na sud preko civilnih institucija, pa bih onda ja odgovarao pred vojnim sudom. Oni ne rade tako. Upadaju u stanove, zaustavljaju na ulici, prisilno privode na taj prijeki sud, donesu prijeku presudu ili rjesenje o pritvoru, pa se nadjete u situaciji da bez svjedoka, bez javnosti, bez mogucnosti da branite svoje ideje budete zatvoreni. Ja bih isao na sud da branim svoje ideje. Tim prije sto na nivou cinjenica mi nista nijesmo pogrijesili: niti ja u svojim tekstovima, niti ovi mediji u sferi svojih medijskih zadataka. Ali, znate, kada vam sudi vojska koja prisilno mobilise, kada vidite da je to ista ona vojska koja ucestvuje u biblijskom egzodusu na Kosovu, onda se nekako ne osjecate bas dobro kada treba da idete na sud takve vojske. Ne znate da li vam se moze garantovati i fizicki integritet, pa je onda normalno da bjezite od njihovog suda.

DANI: Da li su takvi Vasi stavovi o vojsci bili zastupljeni u tekstovima u Monitoru?

PEROVIC: Jesu. Pokusao sam da objasnim zasto ratoborni Crnogorci bjeze od Vojske. Rekao sam da kosmopolitski raspolozeni Crnogorci svijet ne dozivljavaju kao svog neprijatelja, pogotovu ne koaliciju onih zemalja koje su branile evropsku slobodu tokom ovog stoljeca. Shvataju da tu nesto nije u redu. To nije njihov rat. Postoji jos i problem legitimiteta Vojske Jugoslavije u Crnoj Gori. Saglasno Ustavu ove Jugoslavije, Vrhovni savjet odbrane imenuje komandante vojnih oblasti. To znaci da se taj komandant ne moze imenovati bez saglasnosti predsjednika Crne Gore. Medjutim, Milosevic je, ne odrzavajuci sjednicu Vrhovnog savjeta odbrane, ne samo promijenio komandanta Druge armije nego i stotinjak oficira, promijenivsi time sam karakter VJ. Umjesto da bude i crnogorska, ona je postala licna vojska za naturanje Miloseviceve volje Crnoj Gori. Vojska Jugoslavije je ovdje neminovno dobila karakter okupacione vojske. Ponavlja se 1918, kada je srpska vojska dosla u Crnu Goru kao saveznicka, a zavrsila kao okupatorska. Ali to ide teze. Nije Crna Gora danas ista kao ona iz 1990. ili iz 1918.

DANI: Sta se promijenilo?

PEROVIC: Promijenili su se Crnogorci, njihov pogled na jugoslovenstvo, crnogorstvo i srpstvo. Ideju o suverenoj Crnoj Gori ili minimum konfederaciji, danas, po anketama javnog mnijenja, podrzava skoro 52 posto stanovnika. U Srbiji su toga svjesni. Zato, po mnogima, Crnu Goru treba umiriti. Postoje dva nacina: gurnuti nas u ovaj glupi rat da dobro izginemo, ili nas toliko zavaditi da se medjusobno istrijebimo zbog srpstva. Ja se nadam da do toga nece doci.

DANI: Ako se vec, kako tvrdite, u Crnoj Gori procenat gradjana koji su za samostalnu drzavu popeo na 52 posto, zasto se onda uporno potencira nekakva privrzenost crnogorske vlasti jugoslavenskoj ideji?

PEROVIC: Kod Crnogoraca postoji taj poseban odnos prema Srbiji i to traje odavno. S druge strane, kada Crnogorci slijede svoj politicki interes, to im se namece kao grijeh. Oni ipak nijesu politicki dovrseni, ne umiju da se prema tome odnose racionalno, pa zure u rat i kada je besmislen. Znate i sami da smo mi jos 1905. godine objavili rat Japanu, da bismo pomogli Rusiji, a 1914. Austriji, da bi pomogli Srbiju. Medjutim, kada rat prodje, Crnogorci se osvijeste. Sada su se taman osvijestili od 1990. Ali, tu je bitan Zapad, koji ne zeli jos jednu krizu na Balkanu. Crnogorska vlast se za sada poslusno odnosi prema toj volji Zapada protiv otcjepljenja. Pitanje je, medjutim, da li bi Zapad bio spreman da prihvati odluku o samostalnosti ako bi ona bila donesena. Licno mislim da bi. Znam da gospodinu Dukanovicu, koji danas ima vojsku i jake promilosevicevske snage na svojoj teritoriji, nije lako, ali sam siguran da ce nakon zavrsetka kosovske krize ova tema doci na dnevni red, bilo s Milosevicem ili nekim drugim na celu Jugoslavije.

DANI: Vidite li razliku izmedju Srbije Slobodana Milosevica i Srbije, recimo, Vuka Draskovica?

PEROVIC: Nazalost - ne! Vuk je folklorni srpski politicar. Ne vidim da bi on mogao povesti Srbiju, a sa njom i Crnu Goru, u pravcu priblizavanja Evropi, sto je ovdje dominantna politicka volja. Vuk je previse nacionalista, previse folkloran, previse u nekom imaginarnom, zanesenom srpstvu. S druge strane, u Srbiji ne postoji niko ko bi prihvatio Crnu Goru onakvom kakva ona danas jeste. Dominantne politicke snage i elita u Srbiji negiraju crnogorski identitet. Ne shvataju da cinjenica sto u Crnoj Gori ne postoji mrznja prema Srbima ne znaci da ne postoje Crnogorci. Vecina Crnogoraca diferencira Crnogorce i Srbe.

DANI: Gdje su, prema Vasem misljenju, razlike najevidentnije?

PEROVIC: Danas se crnogorski intelektualci potpuno razlicito odnose prema egzodusu Albanaca sa Kosova od svojih srpskih kolega, koji te stvari gotovo ne pominju. Ovdje postoji jedna potpuno svjesna intencija da se ocuva ta pozitivna tradicija iz doba Petrovica da je Crna Gora drzava svih njenih gradjana. Mogli ste vidjeti u novinama, povodom dogadjaja u Rozajama, gdje je ubijeno sestoro ljudi, izbjeglica sa Kosova, apel intelektualaca, s porukom da je Crna Gora Rozajaca koliko i Cetinjana. Nijesam nikakav romanticar, vec pokusavam da afirmisem pozitivne elemente u crnogorskoj tradiciji. Sjetite se Amaneta Petra Prvog Petrovica Njegosa, u kome se kaze: "U amanet vam od mene, Crnogorci: neka svaki slobodu istuci, u Crnoj Gori da nadje utociste." Iako danas Crna Gora mozda izgleda jadno, postoji moralna supstanca. Osim toga, Crnogorci imaju svijest pobjednickog naroda. Ne mrze nijednog svog istorijskog neprijatelja. Srbima su, medjutim, ostali neki istorijski recidivi, tako da oni imaju problema da Muslimane, Albance ili Hrvate prihvate kao svoje. Takvu Srbiju, tesko oboljelu od nacionalizma, Crnogorci vise ne vide kao pogodnu za suzivot.

DANI: Ali ne bas svi Crnogorci. Vi imate i one koji dodju u Podgoricu da sa centralnog gradskog trga prijete Crnoj Gori vojskom?

PEROVIC: Jeste. Mislim da je Momir Bulatovic paradigma tragicne crnogorske podijeljenosti. Crna Gora je mozda jedino mjesto na svijetu gdje vi mozete biti prihvaceni od svog naroda, iako radite protiv sopstvene drzave. Ta djelatnost koju Momir Bulatovic sprovodi prema Crnoj Gori bi svuda u svijetu bila tretirana kao veleizdaja. On radi na tome da zapali Crnu Goru. Njegova uloga je jasna: ovdje je trebalo da bude Milosevicev namjesnik, kolonijalni guverner. I on, saglasno "finoj" crnogorskoj tradiciji, hoce da unisti Crnu Goru i njenu drzavu do kraja da bi dobio u Beogradu namjestenje. U Haagu je bio potpisao dokument o suverenosti, ali mu je danas jedina pozicija u izgledu ona u Beogradu. I, eto, to vam je tragicna crnogorska podijeljenost, koja u ovom trenutku Crnu Goru drzi kao taoca. Nijesam vam slucajno na pocetku rekao da smo mi nedovrsen narod.

DANI: Mislite li da je upravo strah od te tragicne podjele o kojoj govorite sprijecila vlast u Crnoj Gori da energicnije zastiti i svog potpredsjednika Vlade, svoje ministre, nezavisne medije, intelektualce, a i gradjane koji se nisu htjeli odazvati pozivu za mobilizaciju?

PEROVIC: Vlast u Crnoj Gori sada mora da taktizira, da igra igru ravnoteze straha. Ona je dopustila dvovlasce i ne moze da brani svakog gradjanina u svakom trenutku. Crnogorska drzava ne moze da sprijeci jugoslovensku, tj. Milosevicevu vojsku da na njenoj teritoriji sprovodi svoju volju, i to je najbolji dokaz da ova drzava nije nasa, nego da smo mi, u izvjesnom smislu, okupirana teritorija u SRJ. Sto se tice Antene M i Monitora, licno sam zadovoljan reakcijom vlasti. Vi znate da smo mi kao kuca svih ovih godina bili veoma kriticni prema crnogorskom rezimu, ali njihova danasnja spremnost da nam ponude makar minimalnu zastitu mi potvrdjuje da su se ovdje ipak stvari promijenile. Mi cemo izdrzati ovo dvovlasce boreci se za to da se ovdje postuju crnogorski zakoni. Medjutim, ako nas vlast ne zastiti, odbit cemo da radimo pod vojnom cenzurom, kao sto danas rade mediji u Beogradu. Vlast je postavila policajca ispred zgrade i mi radimo. Kako vrijeme prolazi, mislim da ce vojska popustati.

DANI: Zasto tako mislite?

PEROVIC: I neukima postaje jasno da su oni vojno porazeni. Zemlja je osiromasena. Ko ce u takvoj osiromasenoj zemlji izdrzavati tu vojsku? Ako umiju da razmisljaju, a nadam se da toliko umiju, morali bi svakoga dana da budu sve meksi ako misle da ikada vise zive sa ovim narodom. Znam da ih je strah od smjena iz Beograda, ali ce i onaj novi koji bude dosao na mjesto smijenjenog shvatiti da ovo nije Crna Gora o kojoj su mu u Beogradu pricali Bulatovic i drugovi.

Objavljeno u broju 101 DANA, 7. maj / svibanj 1999.