Make your own free website on Tripod.com

 

 

NJEGUSI SE VRATILI POD OKRILJE CPC

Crkve ponovo crnogorske
 
 
  
Njegusi su treceg maja obiljezili noviju crnogorsku istoriju jedinstvenim dogadjajem: Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi vratili su svih svojih petnaest hramova, koji su punih osam decenija bili pod okupacijom Srpske pravoslavne crkve.
   Svojerucnim potpisima, hiljadu i dvjesta stanovnika tog podlovcenog kraja odlucili su: "Sva nasa ispovijedanja vjere i vjerski obredi obavljace se u okrilju Crnogorske pravoslavne crkve, koju jedino priznajemo za svoju." 
   "Svi sakralni objekti i relikvije, koje su nasi preci s mukom podizali i pribavljali, a s velikom ljubavlju i odgovornoscu cuvali i sacuvali, nasa su svojina, u koju niko, ni pod kakvim izgovorom, nema pravo da dira i da je otudjuje", odluceno je na skupu.
   U Deklaraciji, koju je procitao Rade Kustudic, pred tridesetak novinara crnogorskih i stranih medija, Njegusi su porucili: "Spremni smo da se zastitimo od svakoga ko bi htio da nas sprijeci u nastojanju da o svom dobru odlucujemo na svoj nacin i cvrsti u namjeri da koristimo demokratsko pravo da u svemu, pa i u pitanjima vjere, biramo ono s cim se i u cemu se najvise osjecamo svoji na svome." 
   Mjestani Erakovica, Raicevica, Vrbe, Mirca, Dugog Dola, Zanjevog Dola, Kopita, Velikih i Malih Valova i Ivanovih Korita istovremeno su porucili da ce njihove crkve uvijek biti otvorene za sve vjernike, prijatelje i namjernike, kako rece Niko Popovic. 
 Njegusi su u odnosu na broj stanovnika mjesto sa najvise crkava u Crnoj Gori. Danas ih ima petnaest, dvije manje nego u vrijeme ukidanja Crnogorske pravoslavne crkve 1920. godine. Vecinom poticu iz XVIII i XIX vijeka. Najstarija je crkva svetog Nikole, u Kopitu, sagradjena polovinom XIV vijeka.  
   "Sve ove crkve gradili su nasi pradjedovi pod veoma teskim okolnostima. Danas je vraceno samo ono sto je oteto 1920. godine kada je regent Aleksandar nasilno ukinuo Crnogorsku crkvu", kaze Lazar Popovic.
   Rade Kustudija kaze da su Njegusi u posljednjih desetak godina bili izlozeni hajduciji i nasilnistvu srpskih svestenika.
   "Srpski vladika Amfilohije, ustolicen okupatorskim dekretom i zadojen dubokom mrznjom prema svemu sto je crnogorsko, sam je, nepozvan i nepozeljan, dolazio da lomi slavski kolac Petrovica, zaboravljajuci da je on sljedbenik one ideologije koja je zabranila da se pominje ime Petrovica, a koja je godinama cinila zvjerstva i zlocine po Crnoj Gori, narocito po Katunskoj nahiji. Posto je vidio da medju Njegusima nema pristalica za mracne naume, asimilaciju i posrbljavanje Crnogoraca, dovodio je ljude sa strane i tako, u svom poznatom stilu, obmanjivao javnost da ga Njegusi docekuju i podrzavaju, kaze Kustudic".
   I na ovogodisnji Djurdjevdan Amfilohije je pokusao sa istom varkom. Njegovo drustvo bilo je malobrojnije nego ikad. 
   Blazo Popovic se prisjeca kako je Amfilohije sa srpskim popovima vrijedjao Njeguse:
   "Poceo je nasilnicki, negirajuci sve sto je crnogorsko. Planirao je da posrbi Crnogorce, ali nece u tome uspjeti.  Nasi preci pokusali su 1918. da oruzjem vrate drzavu od srbijanske sile. Sada se nama pruzila mogucnost da to uradimo na demokratski nacin", prica starina Blazo Popovic. 
   Amfilohijevi svestenici zaprijetili su da ce sprijeciti Njeguse da vrate svoje crkve Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Na Njegusima se nijedan nije pojavio treceg maja.
Negdje u isto vrijeme, dok su predstavnici Crkvenog odbora Njegusa saopstavali svoju odluku o vracanju CPC-a svih svojih crkava, potpredsjednik Socijalisticke narodne partije Zoran Zizic je, po ko zna koji put, osuo drvlje i kamenje, a ponajvise uvreda, na Crnogorsku crkvu i vlast: 

   "Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija crnogorsko" - primorska je vlasnik i cuvar duhovnog i kulturnog identiteta Crne Gore, ali i onoga sto laicki nazivamo crkvenom imovinom. Samozvana Miraseva crkva instalirana je kao konkurent za to nasljedje, za bogatstvo koje su svestenici i vjernici osam vjekova prikupljali i cuvali. Crnogorska je vlast, legitimizujuci grupicu rascinjenih jeretika, otvorila novi prostor za otimacinu, nadajuci se da ce veci dio plijena na kraju biti privatizovan, kao i privredni i turisticki potencijali Crne Gore", ispisivao je Zizic optuznicu na konferenciji za novinare, odrzanu tog treceg maja.  
   Njegusi su odgovorili Zizicu kao sto su to prije njih ucinili mjestani Tomica, Gradjana, Predisa... Da "teorije" poput Ziziceve i ostalih protivnika Crnogorske pravoslavne crkve vise nemaju prodju uskoro ce dokazati jos neka cetinjska sela. Njih desetak uveliko se pripremaju da svoje crkve, poslije osam decenija, vrate svojoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.

Sacuvali identitet

   U nedjelju, 7. maja, svestenici Crnogorske pravoslavne crkve obavili su prekade u selu Mirac, povodom njihove krsne slave Sveti Djordje. U crkvi sv. Djordjija u Mircu, koja je takodje vracena CPC-u, Petar I Petrovic Njegos sastao se sa francuskim generalom Gotjeom, a selo i crkvu posjetio je 1875. godine i austrijski car Franjo Josif.
   Prekada je obavljena u domovima: Rada, Mirka i Pavla Jovovih Kusevija, Vlada Jolina Kascelana, Djoka Milanova Kascelana, Mica Ilijina Kascelana, Djura Blazova Kascelana, Dusana Stevova Kascelana, Jova Savova Kusevije, Boza Gojkova Marosa, Nika Jovova Kascelana, Marka Perova Kascelana, Marka Nikicina Kascelana, Mila Krstova Kascelana, Mila Krstova Kascelana, Blaza Djurova Kascelana i Milosa Krstova Perovica.
   - Njegusi su primjer kako su Crnogorci uspjeli da sacuvaju svoj identitet u skoro sedmodecenijskoj obezduhovljenosti i raznorodjavanju od strane asimilatorske Srpske pravoslavne crkve. Njen jedini uspjeh bio je to sto je takvim ponasanjem u vjeri ucvrstila Crnogorce i ucinila ih neunistivim. Da podsjetim, nasi svestenici su pretprosle i prosle godine obavili parastos Petru II Petrovicu Njegosu na Lovcenu, uz prisustvo predstavnika Bugarske pravlslavne crkve i brojnih gradjana Crne Gore. Ove godine, zapravo prije nekoliko dana, Njegusi su sve svoje crkve vratili Crnogorskoj crkvi. Nakon tog velikog cina, mjestani ovog istorijskog mjesta dobili su novu snagu. Odmah su poceli da uredjuju prostor oko crkava i da se dogovaraju kako da sto brizljivije odrzavaju svoje svetinje, kaze, nakon prekade u Mircu, mitropolit CPC Mihailo. 

  
 
Veseljko KOPRIVICA