DNEVNIK DNEVNOSTI

Ipak - najcrnogorskija Crna Gora

Na skupstinskim sjednicama i svakonocnim saopstenjima u televizijskom "Stranackom ogledalu" cesto se moze cuti ironicna replika na moju poznatu konstataciju, kazanu 26.II 1999. godine na granicnom prijelazu Debeli brijeg, da se vracam u "najcrnogorskiju Crnu Goru"! Ta vec neukusna ironijada dolazi od pripadnika dviju opozicionih stranaka cije lidere, pored ostalog, ujedinjuje i mrznja, s vidljivo patoloskim naznakama prema najvisoj adresi sadasnje Crne Gore. Onima sa izrazito jugounitarnom deklarativnoscu, a sustinskom prosrpskom orijentacijom, smeta bilo kakva Crna Gora koja nije pod njihovom sajkacom ili crnogorskom kapom sa cetiri cirilska S. Razumljivo i sasvim zalopojno za njihovo mitomansko stanje srpske elitisticke duhovnosti i crnogorskog spartanstva u tom fikcijskom korpusu "srpstva" i "srpskih zemalja". Onima koji osporavaju, da ne kazem mrze, sve crnogorsko, a pogotovo crnogorsku Crnu Goru, koja nije izisla iz njihovog sinjela, ovakva Crna Gora smeta i zbog faktickog stanja njihove marginalizacije, za koju su samo oni krivi, zapravo neko od onih, ili svi, koji su u burnim, nedavnim, danima bili na kormilu toga nekada izrazito crnogorskog broda - razaraca. Ta meni draga gospoda, s toliko negospodstvenih detalja u politickom ponasanju, zaboravljaju da su i naucne, i literarne, i istorijske, i politicke ideje samo onih koji ih ostvare.
   Ipak je ovo ona najcrnogorskija Crna Gora! Zar je Crna Gora bila crnogorskija kada su tamo na pocetku stoljeca, kada se konacno parlamentarizovala, njeni narodni poslanici htjeli prvu crnogorsku skupstinu da nazovu - srpskom skupstinom? Ipak je ne nazvase. Zar je Crna Gora bila crnogorskija kada su pocele cetinjske i kolasinske bombaske afere? Nije valjda crnogorskija Crna Gora bila onda kada su njenom hrabrom vojskom i primjerno obrazovanim oficirskim korom komandovali srpski pukovnici i bitku za bitkom gubili da bi konacno i Crnu Goru u ime Crnogoraca izgubili i Austriji podastrli?  Danas, evo, do juce aktivni generali, u prakticno srpskoj vojsci, prelaze na crnogorsku stranu i postaju savjetnici predsjednika drzave i crnogorske Vlade!
   Ni ona ustanicka Crna Gora nije bila crnogorskija od ove danasnje. Ima dosta slicnosti izmedju ove i one Crne Gore, pa i onih apsurdnih, tipicno crnogorskih. Dosta je ondasnjih partizana (i fanaticnih komunista) izdalo svoje nacionalno-oslobodilacke ciljeve i otislo pod danasnji sinjel cetnicke, velikosrpske ideologije. Na srecu, ima i obrnutih primjera, i to dosta. Komunisti su digli Crnu Goru na ustanak i 1942. godine dvije elitne partizanske brigade odveli u Bosnu! Apsurd je, opet onaj crnogoski, da se rijetko ko od prezivjelih partizanskih komandanata iz tih brigada vratio u Crnu Goru i dijelio njenu poratnu sudbinu. Jos jednom je u Crnogorcima proradila ovovjeka crnogorska ospjednutost Beogradom! Danas bivsi borci iz navodnih sekcija crnogorskih brigada pisu peticije protiv Crne Gore i predlazu ratnog zlocinca za narodnog heroja! Slican je boracki mentalitet, zapravo isti, prije neku godinu po Crnoj Gori kupio potpise da se "za viteza ili narodnog heroja" proglasi ratni zlocinac, onaj sto je u okupiranom Vukovaru 1992. godine isprobavao poklonjeni mu karabin na zivim metama! Valjda je takve Crne Gore danas u Crnoj Gori malo, osim u naseljima gdje su jos dominanti guslarski rathohuskaci i politicki mitomani - to su oni koji Crnu Goru zive i zamisljaju samo kao primorski depadans velike Srbije!
   Komunisticka je Crna Gora bila crnogorska samo onoliko koliko je bilo potrebno da se odrzi programirana ravnoteza "ravnopravnih naroda i narodnosti", odnosno republika, i uzgred (da li?) da nikada vise ne zazivi ideja velike Srbije. Crnogorskim je vodecim komunistima Jugoslavija bila najsigurnija zastita od velike Srbije, grudobran kakvog-takvog crnogorstva. Posljednji istinski pobornici takve Jugoslavije bili su Veljko Milatovic, Veselin Djuranovic, Vidoje Zarkovic, Marko Orlandic i Miljan Radovic. Iza njih je dosla generacija komunistickih mediokriteta koji su se, poput vejke na vjetru, okretali tamo gdje im kazu beogradski mentori, i to je bio pravi pocetak kraja avnojevske Jugoslavije.
   Danasnja Crna Gora je medjunarodna drzavna cinjenica, kakva u ovom stoljeca nikad nije bila. To je ona "velja kruska" koja u grlo zapada svima sto ne zele crnogorsku Crnu Goru. Takvih ce na buducem referendumu biti ispod trideset posto. Crnogorstvo ne treba odricati ni onima koji su 31.marta masovno ustali i pozdravili dolazak Pedje Bulatovica u sportsku salu gdje je prvak svijeta u kik boksu, Ivan Strugar, branio, i odbranio, titulu!

Jevrem BRKOVIC