Ja sam odradio 40 godina kao profesionalni novinar
i još desetak kao penzioner. Nijesam prestajao da pišem, pa se tako
prihvatih dopisništva Radio Sidneja /SBS). radim dvije godine za područje
Australije, ali nikako da se "svidim" nekim etničkim
Crnogorcima i neetničkim Srbima. Naši iseljenici tamo su žestoko
podijeljeni na dvije grupe i vjerovali ili ne obje predvode dva podgoričanina:
Slobodan Lazović, predsjednik društva NJEGOŠ i inženjer Mihailo Miško
Mandić. Prvi predvodi prosrpsku grupaciju sa jakim komunističkim
predznakom i na Saboru dijaspore u Beogradu, bio je na prijemu kod Slobodana
Miloševića i sa njim se slikao. Mandić je osnovao Etničko udruženje
crnogoraca, ali nije došao na Sabor dijaspore, održan u Cetinju, kod Vlaške
crkve. Eto, ja sam bio na profesionalnom zadatku i snimio dvojicu učesnika
iz Australije. To se nije svidjelo Lazoviću ali Mandić je ćutao!
Kada je doktor radoslav Rotković dao izjavu
da nema države Crne Gore bez priznanja nacije i bez sopstvenog jezika, ja sam
to prenio u svom izvještaju iz Podgorice, da bi neki iz KUD NJEGOŠ u Sidneju
rekli kako sam se prodao liberalima?! Međutim, sledeći izvještaj
imao je dodatak: izjavi dr Jovana Čađenovića, koji je nasuprot
Rotkoviću, rekao da Amerikanci, Australijanci, maltežani i pola Kanade
govori engleski pa imaju svoju naciju i državu! Tada se oglasio inženjer
Mandić koji je saopštio redakciji u Sidneju "da se Ivanović,
najzad prodao Srbima!"
Da je gospodin Mandić ovdje bliže, susreli
bi se na sudu, ali i australijski zakoni su još strožiji.
Ovaj kraći uvod bio je neophodan da se
osvrnem na pismo inženjera Mandića, koji je eto veći Crnogorac od
mene, pa piše pismo POBJEDI napadajući me da sam dao prostor srbovanju
gospodina mitropolita Amfilohija i sveštenika iz Vlaške crkve Radomira Nikčevića.
Citate iz njihovih izjava pripisuje meni, a istina je drugačija. Ja sam
po nalogu redakcije iz Sidneja u Cetinjskom manastiru snimio Božićnu
poslanicu mitropolita Amfilohija, koju je uoči Božića objavila i
POBJEDA, ali i druga sredstva informisanja i TV Crne Gore. Nije bitno da li se
slažem sa nekim stvarima, ali ja, kao profesionalac, samo vršim svoj zadatak.
Dakle, u istom broju lista objavljeno je Mandićevo pismo sa njegovim
"razmišljanjima" o mojem "nastavku beogradske propagande"
ali i Amfilohijeva poslanica.
U okviru mog redovnog izvještaja srijedom (tada
se javljam) dao sam, po redakcijkom zadatku, riječ popu Radomiru Nikčeviću
a povod je dodjeljivanje plakete VEČERNJIH NOVOSTI zbog 12 dana protesta
u crkvi. Sve što je Mandić citirao rekao je protojerej Nikčević.
No kada je taj "naš čovjek iz Sidneja" tako revnosan, što ne
reče kako sam taj štrajk u Vlaškoj crkvi okarakterisao prethodne
srijede?! Zar to, gospodine Mandiću, nijeste čuli.
Vlatko Ivanović,
Podgorica
