JEZIK
KAO KULTURNI I ETNICKI IDENTITET
PISI
KAO STO ZBORIS
Crnogorci
nemaju nikakvog razloga da izmisljaju sopstveni jezik, ali imaju potrebu da ga
nazovu svojim imenom. Jezik crnogorske knjizevnosti istovjetan je sa narodnim govorom.
Radoslav
Rotkovic
Tri su knjige dr Vojislava Nikcevica predmet ove analize: "Pisi kao sto
zboris, glavna pravila crnogorskog standardnog jezika" (1993.), "Crnogorski
jezik I, II" (1993, 1997) I "Crnogorski pravopis" (1997).
Kao sto se vidi iz
podnaslova, "Pisi kao sto zboris", sadrzi glavna pravila crnogorskog
standardnog jezika. Dva toma "Crnogorskoga jezika" sadrze: genezu,
tipologiju, razvoj, strukturne oblike i funkcije, od artikulacije govora do
1995. godine. U "Pravopisu" nalazimo Deklaraciju Crnogorskoga PEN
centra o ustavnom polozaju crnogorskog jezika. Rijec Odbora za kodifikaciju
crnogorskog jezika i istoriju knjizevnosti, Pravopis, Pravopisni rjecnik (343
stranice) i recenziju. Tu je, dakle, sve sto treba za raspravu. Ukupno 1.650
stampanih stranica, formata 17 puta 24 santimetra veoma dobro dokumentovanoga
stiva. Posto je propao pokusaj u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti da se
osnuje Institut za jezik i knjizevnost, sav ovaj ogromni, pionirski i kapitalni
posao obavio je jedan covjek, a knjige su objavili: Matica crnogorska,
Crnogorski PEN i Crnogorsko drustvo nezavisnih knjizevnika.
Njegos je zivio malo i bio
svjestan manjkavosti svojega obrazovanja. Poslije smrti svojega strica Petra I
pisao je Gegicu kako je najteze njemu "preucvijeljenome, ni dozrelu, ni
dospremnu". Zato je dozvoljavao da mu Milorad Medakovic "ispravlja"
ne samo padeze u "Gorskom vijencu" (i u rukopisu je, na primjer,
"Skupstina uoci Trojcinadne na Lovcen", a u stampi je "na Lovcenu")
nego i mala i velika slova (u rukopisu je "bulah ka srbkinjah" a u
stampi je "bulah ka Srbkinjah"). No osnovni je problem u Vukovoj
azbuci, koja nije predvidjela pretvaranje sj > s, zj > z i dz > 3. Eto
zbog cega ni NJegos, ni LJubisa, ni Marko Miljanov, nijesu mogli da sprovedu do
kraja nacelo koje je Vuk prihvatio ali nije sproveo do kraja.
Nikcevic je, dakle, samo
prosirio crnogorsku azbuku na 33 slova, da bi je uskladio sa crnogorskim
glasovnim sistemom!
On se u kodifikovanju
standardnoga crnogorskog knjizevnog jezika posluzio iskustvom drugih
civilizovanih zemalja. Mnogi su narodi imali na svome etnickome prostoru mnostvo
dijalektickih varijeteta. Italijani, cak, i danas u kontakt emisijama na RAI,
kad god cuju gledaoca preko telefona, pogadjaju po njegovome izgovoru i akcentu
iz kojega je kraja. A ti isti gledaoci zahvaljuju Televiziji da ih je naucila
standardnome italijanskome jeziku. Jedan DJenoveze i jedan Kalabreze, ako su
ribari, nece se ni razumjeti. I sama drzava Italija pocela je da se sije od
lokalnijeh krpica tek poslije Garibaldijevog pohoda sa juga ka sjeveru, od 1860.
do 1880. godine. Da bi taj isti narod, sticajem istorijskih okolnosti rascjepkan
na mnostvo drzavica i okupacija, dobio jedan standardni knjizevni jezik, trebalo
se osloniti na najvaznije pisce, Dantea i Petrarku! Rrebalo se, dakle, vracati u
13-14. vijek, do Bozanske komedije i Petrarkinog kaconjera. Ukrajinci su imali
laksi posao. Oslonili su se na Tarasa Sevcenka (1814-61). I on je, poezijom na
narodnome jeziku, udario temelj knjizevnome jeziku. Nikcevic se opredijelio za
isto nacelo: pisi kao sto dobri pisci pisu! A mi nemamo boljih od Petra I, Petra
II Petrovica NJegosa, LJubise i Miljanova u proslom vijeku. I zaista je ne samo
civilizacijski anahrono no i besmisleno, tretirati ih kao srpske pisce, a njihov
jezik, bez kojega nema ni njih, tretirati kao provincijalni!
Danilo Vusovic je 1930.
nasao cak 340 "neknjizevnih" glavnih osobina u NJegosevom jeziku, ali
je naglasio da je njegov jezik uglavnom, narodni jezik i to onakav kakav se
govori u Crnoj Gori". "A to drugijem rijecima", veli Nikcevic,
"nije nista drugo do izvorni crnogorski jezik". Ali kada treba da se
manipulise tijem istim jezikom, koji su lingvisti proglasili "provincijalnim",
sastavljajuci Recnike kojijem objasnjavaju Srbima pokrajinske NJegoseve rijeci:
bas (upravo), beba (malo dete), bezvjeran (nevernicki, veroloman), bezimenjak (nepoznati),
bezbrastina (bezobrazluk), bezuman (nerazuman), bespuce (besputni kraj), bjezeci
(koji bezi), bljesak (sjaj), brav (marvince), bratic (sinovac), brukati (sramotiti),
varen (kuvan) i sl. onda se, u beckovicevskoj interpretaciji, taj "pokrajinski",
"provincijalni jezik", koji se u 340 elemenata razlikuje od srpskog
jezika, kako ga je normirao Belic - preimenuje u srpski jezik!
Crnogorski PEN centar
organizovao je medjunarodni naucni skup pod naslovom: "Jezik kao kulturni i
etnicki identitet". Na tome skupu su lingvisticka istrazivanja dr Nikcevica
stavljena pod lupu, narocito u referatu Poljakinje Agnjeske Spaginjske Prusak, i
ta su istrazivanja prihvacena kao naucno utemeljena.
Jedno od sustinskih pitanja
pokrenutih i analiziranih na skupu bilo je i o ijekavici u onomastici kao
crnogorskom etnickom i kulturnom identitetu. Mi smo, naime, analizirali
onomasticku gradju u pradomovini, u svijetlu opsteslovenske diferencijacije
izgovora, koja je dala oblike: did, ded, djed, djed, sve dokumentovane u Juznih
Slovena, ali unikatno zastupljene u Ukrajinaca kao ikavaca, Belorusa kao ekavaca,
Rusa kao jekavaca i Poljaka kao ijekavaca. Jedino na tlu Ceske nalaze se sva
cetiri izgovora. A u polapskoj pradomovini, izmedju Hanofera (nije tacno
Hanover) i Baltika, rijeke Odre na istoku i Labe na zapadu (mada se u njenome
srednjemu toku zalazili duboko na zapad), preci Crnogoraca su ostavili tragove
svojega ijekavizma u nazivima naselja, rijeka, jezera, koje novonaseljeni
Germani nijesu dirali, sem kad su davali potpuno nova imena gradovima (Velegrad
- Mecklenburg, Bijelo Polje - Bielefeld, Devin - Magdeburg). No, i tada su
ostali zabiljezeni stariji nazivi, stariji od metateze, koja je od gard dala -
grad, od Orztok - Rostok, od Gardc - Garz - Garac.
Kada se pogleda: "Imenik
geografskih naziva srednjovjekovne Zete" Sava Skrivanica (1959), vidi se da
medju 800 naziva nema ni jednoga ekavskoga toponima u Crnoj Gori, kao ni
toponima sa srpskom etnickom oznakom.