Make your own free website on Tripod.com

 

…O Intervjuu…

 

20.07.2000. godine, dobili smo Intervju Prestolonasljednika srpske krune NJ.K.V. Aleksandra. Cekali smo na odgovore ravnih 9 mjeseci!!! I docekali. Raduje nas cinjenica da je NJ.K.V. ispunilo obecanje, ali sadrzajem samih odgovora ne mozemo biti zadovoljni.

Naime, na nasih 18 - NJ.K.V. je uzvratilo sa 27 pitanja!!! Da li je to pokazatelj iritiranosti nasim pitanjima ili se nijesu mogli naci pravi odgovori – ostajemo u nedoumici. Sve nam se cini da bismo ovaj Intervju, stoga,  mogli nazvati i “Odgovori bez odgovora”.

1.       Cudni su, u najmanju ruku,  odgovori poput onih u kojima NJ.K.V. ‘ne zna’ granice svoje kraljevine, jer je to stvar drzavne politike i interesa, a ime te kraljevine prepusta da odredi sam narod pri cemu se kod odredjivanja granica moraju pitati i susedi !

2.       Odluke tzv. Podgoricke Skupstine, koje su izglasali na vrat na nos sakupljeni ‘delegati’ (reprizu smo odgledali ovih dana u Beogradu), o ukidanju drzavnosti Crnoj Gori, NJ.K.V. smatra sasvim legitimnim (…i sa njima kralj Aleksandar nije imao nikakve veze???), a Odluke demokratski izabrane Skupstine i vecinske Crne Gore ne bise bile ni valjane ni moguce, jer bi za takvo sto trebalo pitati i ‘drugu stranu’ tj. 10-to milionsku Srbiju, a sto podrazumeva nasilje nad jednom stranom…Porediti odnose dvije drzave sa bracnom zajednicom je neumjesno i ima dvije ostrice. U demokratskim i civilizovanim odnosima ni rastava braka kao ni rastave drzava se ne desavaju upotrebom topova i nozeva (poslednji primjeri Cehoslovacke i, posebno, Kanade jasno idu tome u prilog – gdje je odnos bio 49% : 51% - i gdje ne dodje do nasilja), a u fundamentalistickim, diktatorskim i autokratskim rezimima - zena trpi, jerbo bi mogla ostati skracena za koji santimetar, a takva poruka se namece i ‘slabijem’ supruzniku u drzavnoj zajednici.

3.       Crnogorska pravoslavna crkva nikada nije postojala kao autokefalna i pored svih, na vidjelo izaslih, dokumenata, medju kojima i samih - srpskih. Dacemo samo skraceni pregled (po akademiku DANU prof.Sretenu Perovicu):

Trebali bi biti poznati svi argumenti o visevjekovnoj stvarnoj i dvovjekovnoj formalnoj autokefalnosti Crnogorske mitropolije:

Posebno su ilustrativne cestitke povodom 25-godisnjice arhijerejske sluzbe potonjeg mitropolita autokefalne Crnogorske crkve Mitrofana Bana (1910).:

Doista, Crnogorska crkva ni od koga nije prosila tomos, kao sto ni Crna Gora ni od koga nije prosila slobodu. A i da ga je prosila, platit ga nije mogla.(Ni onda ni sada.) Jer i za tu formalnost odlazila su prava bogatstva. Primjera radi, zna se da je za saglasnost na “obnovu” Srpske patrijarsije (1920/1922), Vlada Kraljevine SHS platila Carigradskoj patrijarsiji – 1.500.000 (million i petsto hiljada) zlatnih franaka!

Crnogorska crkva tokom vjekova ponasala se u skladu s interesima crnogorskog naroda, jer je s njim u potpunosti dijelila sudbinu od pocetka XVI vijeka. Crnogorska crkva je svoju autokefalnost, kao i Crna Gora slobodu, u zilavoj borbi za opstanak – osvojila. A da li je nekada bila u okviru ove ili one (Pecke patrijarsije ili Ohridske arhiepiskopije) i da li su njeni celnici imali ove ili one dodatke uz titulu, to je manje vazno.

Cesto i precesto se pominje kanon (u ovom slucaju - crkveni zakon), najcesce kad je u pitanju obnovljena Crnogorska crkva. Na kanon se, medjutim, najcesce zaboravlja kad je rijec o davnasnjem osamostaljivanju Srpske crkve (1217) koja je dotle bila dio Ohridske arhiepiskopije. Zaboravlja se sto je sve ondasnji arhiepiskop ohridski Dimitrije Hometijan napisao za Savu Nemanjica (buduceg sv.Savu) i njegov nekanonski postupak; precutkuju se anateme zato sto Sava nije za tu svoju drzavotvornu akciju trazio  (niti dobio) blagoslov majke-crkve (Ohridske arhiepiskopije), vec je – zeleci da smanji uticaj Rima i katolicizma (a Papa je 1217. poslao kraljevsku krunu Stefanu Prvovjencanom!), s tovarima blaga otisao vaseljenskom patrijarhu, koji se “posle latinske okupacije Carigrada (1204) nalazio u Nikeji”, kao i “nikejski car” Teodor Laskar. Tako je Sava od patrijarha Manojla Sarantena bio posvecen za prvog arhiepiskopa “srpskih i pomorskih zemalja”. Ne znamo tacno koje su to srpske zemlje, ali znamo da je Zeta racunata u Pomorje, u pomorske zemlje, sto se vidi iz svih svetovnih i duhovnih titula nemanjickog perioda.

4.           Njegovo Kraljevsko Velicanstvo ‘misli isto sto i kralj Nikola’, ali ne oznaci nam na koji  period se odnosi ta podudarnost? Onaj, kada se kralj Nikola zalagao za zajednicku drzavu ili onaj poslije uocene prevare i sveg zla sto ga zadesi od dinastije Karadjordjevica!???

5.            Izjasnjavanje 66% Crnogoraca za svoju naciju i 9% koliko ih se izjasnilo kao Srbi u Crnoj Gori se pravda nacinom postavljenog pitanja (koje je bilo cisto kao suza: Sta ste po nacionalnosti?), a poredjenje sa nazivima stanovnika pojedinih srbijanskih gradova trebala bi biti jasna poruka Crnogorcima!!!

6.            Interesantno je i ‘opravdanje’ za kralja Aleksandra – da je Crnu Goru ucinio najprostranijom kada je usvojio Banovinu Zetsku sa sedistem na Cetinju. Dakle, protjeraj kralja Nikolu, unisti vjekovnu drzavnost i samostalnost Crne Gore, spusti je na tamo nekakav srbijanski okrug i taj okrug malo prosiri!!!

A, sto se tice velicine – Crna Gora je bila i manja i veca. Kamo srece da je danas malo manja – manje bi je i glava boljela !!!


7.            I na kraju ostadosmo bez odgovora zasto to, pod pretpostavkom da su Crnogorci Srbi, na taj srpski prijesto ne bi mogao zasjesti i crnogorski prestolonasljednik Nikola, potomak slavne kuce Petrovica koja je dala vrsne filozofe, pjesnike i vojskovodje … sa cime se malo koja dinastija na Balkanu, pa i sire, moze pohvaliti !? I porediti !!!

Mihailo Mandic