Make your own free website on Tripod.com

KUMSTVA U CRNOJ GORI

 


 


                 
  



    Program
    Uprava
    O nama
    Mape
    Zanimljivosti, pisma, ...
    Podsjetnik o CG
    Prezimena u CG
    Plemena u CG
    Obicaji u CG
    Linkovi
    Slike i amblemi
    Search


 

   

  


 


Slusajuci brojne sagovornike iz mnogih krajeva Crne Gore, zapazili smo da su obicaji u vezi sa kumstvima svugdje isti, a posebno kod naroda hriscanske vjeroispovijesti. To je i osnovni razlog sto smo u ovom poglavlju dali opis obicaja koji karakterisu svrhu i bice kumstava u jedinstvenoj cjelini.

Poznato je od davnina da se zenidbama i udajama sirio i ucvrscivao krug dobrih prijateljstava po svim krajevima Crne Gore i sire. Posebno prijateljstvo se sticalo preko kumstava. Nigdje kao u Crnoj Gori kumstvo se nije tako dobro njegovalo i iznad svega cijenilo. U mnogim slucajevima ovo duhovno srodstvo bilo je jace i od krvnog srodstva. U Crnoj Gori kumstvo se smatralo svetinjom i uzvisenim odnosom medju ljudima i zbog toga ono se nije moglo odbiti. U narodu je ostala izreka:"Sve se moze odbiti a kumstvo ne moze". Od nasih brojnih sagovornika nijesmo mogli saznati da je neko nekada odbio da prihvati kumstvo. Koliko se kumstvo cijenilo govore cinjenice da je kum uvijek bio mio gost u kuci. U slucajevima kada se u porodici radovalo ili zalilo medju prvima se obavijestavao kum. Ne oslovljavaju se samo kumovi tom dicnom titulom, vec i svi ostali clanovi dvije porodice, pa cak i oni koji su u daljem srodstvu. O ovome se mnogo vodilo racuna, tako da se i u starosti zovu ovim imenom. Posebna je ljubav izmedju kuma i njegovog kumceta, gdje odnosi pocivaju na velikom postovanju, posebno od strane kumceta. Koliko je kumstvo uzvisena veza govore izreke:"Bog na nebu a kum na zemlji. Kada prolazis pored kumovske kuce, nazovi Boga pa i ako nikog u kuci nema ili kad prelazis preko kumovske njive, pazi da ti pri opancima ne ostane kumovske zemlje".

U Crnoj Gori kum se odabirao po cuvenju kuce i po licnom cuvenju neke osobe. Za kuma se odabirao i dobar drug ili dobar prijatelj. Kuma je odabirao ili sam mladozenja ili u sporazumu sa roditeljima. Prilikom sklapanja braka, najcesce bi mladozenja sa flasom rakije isao u kucu onoga koga je naumio da zove za vjencanog kuma. Posto se kumstvo ne moze odbiti, to bi skoro uvijek tu cast prihvatio govoreci:"Fala ti na pozivu, rado cu ga prihvatiti". Vjencani kum najcesce je bio i krsteni kum, sto znaci, da je krstavao i djecu kuma koga je vjencao. Istina, to nije bio uvijek slucaj, vec se za krstenog kuma mogao pozvati i drugi covjek. U stari vakat, za kuma, bilo vjencanog ili krstenog, zvao se muskarac. Nijesmo saznali od nasih sagovornika da se negdje za kuma zvala zena.

Poznato je da su se kumovi rijetko mijenjali, ali i to se ponekad desavalo. Najcesce se to prektikovalo onda kada su djeca umirala ili ako su se radjala samo zenska djeca. U ovakvim slucajevima, kum koji je krscavao djecu bi predlozio kumu cija su djeca umirala ili kome su se radjala samo zenska djeca, da promijeni kuma, racunajuci da bi to mozda doprinijelo da se stanje promijeni i poboljsa. Ovaj bi to ponekad poslusao ali ne i uvijek. Iako bi se desilo da se promijeni kum, stari kumovi bi i dalje bili dobri prijatelji i oslovljavali bi se kumovima. Pored ovih slucajeva promjene kuma, desavalo se da se unutar porodice dogovore da novorodjence krsti neko od clanova porodice vjencanog ili krstenog kuma. Evo jednog, nama poznatog, primjera za to. Jedan covjek u Pljevljima je vjencao i krstio osmoro djece jednom uglednom domacinu. Medjutim, ovome su umirala muska djeca (troje mu je umrlo) i kada se rodilo sljedece, osmo po redu, musko dijete, stara kuma je rekla svome muzu da joj dozvoli da ona krsti ovo osmo dijete. Ovaj se slozio pod uslovom da se i kumovi-roditelji djeteta sloze. Ovi su se slozili i ona je krstila to dijete i dala mu ime Vasilije. Vasilije je i danas ziv, a iza njega se rodilo jos jedno musko dijete i ono je i danas zivo. To dijete je bilo deveto po redu.

I kod vjencanja i kod krstenja, kumovski poklon kumovima ili kumcetu je uvijek najbolji i najcesce se davao u zlatnicima, u zlatnom nakitu ili u novcu. I uzvratni pokloni su, takodje, bili nesto bolji od ostalih. Kumu bi se davala najljepsa kosulja, carape, maramica i sl. Za trpezom, kumovsko mjesto je uvijek bilo na celu trpeze. Koliko se pazilo na kumstvo govori cinjenica da su u stari vakat, a nerijetko i danas, zene palile svijece, bilo u crkvi bilo na groblju, za dusu svojih najmilijih, medju kojima uvijek i kumu i kumi, naravno ukoliko nijesu bili medju zivima.

U slucajevima kada je kum bio sprijecen da dodje na krstenje, njega je mogao, uz saglasnost kumova-roditelja djeteta zamijeniti neko iz porodice kuma. Tu zamjenu je cinio neko od muskih clanova domacinstva.

U slucajevima kada su nekome umirala djeca, postojalo je vjerovanje da ce to prestati ako dijete krsti kum namjernik, kum od nevolje, kum od nuzde. Takvo krstenje se obavljalo tako sto bi porodilja sa djetetom u kolijevci, rano ujutro otisla na neku raskrsnicu puteva i tu bi ostavila kolijevku sa djetetom, a ona bi se u neposrednoj blizini sakrila. Kada bi naisao prvi putnik namjernik, ona bi istrcala i rekla:"Primi kume Boga i Sv.Jovana". Ponudjeni bi skoro uvijek primio dijete i zena bi ga povela u kucu ili crkvu radi krstenja, ili bi ovaj na istom mjestu dao ime novorodjencetu, ili nadimak. Ima slucajeva da su ovakva kumstva bivala za primjer drugim kumstvima. Postojali su i drugi razlozi za pozivanje kuma od nevolje. To se desavalo u ono vrijeme kada je bilo dosta krvne zavadje, pa, da bi se krv oprostila, davalo se kumstvo. Ovakva kumstva su bila dosta cvrsta i nijesu se mogla pogaziti ni sa koje strane. Takodje, ako bi se neko nasao u neprilici, bilo materijalnoj ili druge prirode, trazio bi od nekoga pomoci i taj koji bi mu izasao u susret i pomogao, bio bi od nevolje kum, jer onaj ko je u nevolji obracao bi mu se rijecima:"Pomozi od nevolje kume". I ova kumstva su bila za postovanje i neraskidiva.

Cesti su bili slucajevi da, kada dijete navrsi godinu dana, roditelji pozovu nekoga, obicno krstenog kuma, da dijete osisa. Ovaj kum otkida tri mala pramena djetetove kose, sa tri mjesta, a ostali dio kose moze majka da osisa. Ova se tri pramena cuvaju u kuci kao neka amajlija djeteta. Sisano kumstvo nije onako jako kao vjencano ili krsteno kumstvo, pa cak ni kao kumstvo od nevolje. Ovaj nacin kumstva se najcesce praktikuje kod Muslimana, a nije rijetkost i kumstvo od nevolje, i to iz istih razloga kao i kod naroda hriscanske vjeroispovijesti. Medjutim, kod katolika u Boki Kotorskoj nije poznato postojanje sisanog kumstva.

Koliko su kumstva cijenjena i koliko im se pridavala paznja govori cinjenica da je kumstvima posvecen veci prostor u Kanonu Leke Dukadjinija. Zbog izuzetne interesantnosti navescemo neke odredbe iz ovog Kanona.

U sto cetvrtom clanu se navodi da kod albanskih brdjana postoje tri vrste kumstva i to: kumstvo pri vjencanju, kumstvo pri krstenju i kumstvo pri podrezivanju kose, a u clanu sto petom, sto sestom i sto sedmom se navodi da ova kumstva zabranjuju srodjavanje s koljena na koljeno i to ne samo izmedju ukucana kumova vec izmedju dva bratstva.

Posebna paznja se posvecuje kumstvu pri podrezivanju kose, pa cemo preuzeti citav sto osmi clan:

"Kum je onaj ko podrezuje kosu.

Kuma je majka djecaka ili djevojcice kojima se podrezuje kosa.

Kumce ili kumica je djecak ili djevojcica kojima se podrezuje kosa.

Kum i kuma su kao brat i sestra i ne izdvajaju se od ostalih ukucana.

Ako djecak i djevojcica napune godinu, ne podrezuje im se kosa.

Ako dijete umre prije podrezivanja kose, nece se sahraniti; pozvat ce se odredjeni kum; ako je kum daleko, netko drugi ce mu podrezati kosu, koji nece biti iz bratstva i plemena djeteta.

Djecaku podrezuje kosu muskarac a djevojcici zena.

Roditelji djecaka ili djevojcice, kojima se podrezuje kosa, pripremit ce sto god mogu bolju hranu da bi postovali kuma.

Kum ce doci s jednim od svojih prijatelja.

Pozivaju se tri-cetiri druga da sudjeluju u veselju kuce.

Cim kum sjedne na stolicu, jedan djecak iz plemena stavlja kumu u narucje kumce ili kumicu.

Kum ce podrezati kosu ovim redom:

  1.  jedan pramen na celu;

  2.  na sljepocnicama po jedan pramen;

  3.  iza glave jedan pramen.

Cim se podreze kosa, kum tri puta skarama dodiruje cello kumceta ili kumice govoreci:"U zdravlje i za dug zivot"! Ljubi kumce ili kumicu i skida ga s narucja i daje ga njegovoj majci - kumi, koja uzima i zdjelicu sa srebrnom asprom.

Kum daje kumi 50 - 150 grosa, a ne vise.

Pramenove kose uzima majka i cuva ih u skrinji.

Kuma ce dati kumu: curdiju (gunj), gace i dzamadan, a ukucanima kumove kuce - koliko god da ih je - odnijet ce nekome rucak, nekome stvari ili dokoljenice.

Prije nego sto se djetetu odreze kosa, skare mu ne dodiruju glavu; ako mu je mnogo porasla kosa, sazeci ce mu se lucom od bora.

Cim se djetetu podreze kosa, te noci kum spava u kuci kumceta ili kumice; Sjutradan ustaje i vodi sa sobom kuma i kumce svojoj kuci, gdje ostaju tri ili pet dana, po kanonu.

Ni smrt ni svadba, a ni praznici se ne mole bez kuma i kume, bez kumceta i kumice."

Vrijedno je navesti jos jedan obicaj u vezi sa krstenjem djece. Naime kod Malisora katolika je obicaj da kada dijete nauci prve molitve, a to je zivotno doba od 7 do 15 godina, dolazi biskup u crkvu i u prisustvu kumova vrsi masovno krstenje djece u citavom plemenu. Ovaj ritual se zove Krizma. Taj dan je opste slavlje u citavom plemenu.

 

Vasilije Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori"  






    
    Monitor
   
Vijesti
        politika
        drustvo
   Pobjeda
        politika  
       
aktuelnosti  
    Medija klub
    Montenegro.com
    MNNews on line
    Nezavisna CG
   
    
   
Radio Crne Gore