Make your own free website on Tripod.com

 

 

 

 

 

OPSTAJE LI ZAJEDNICA


Posljednja linija odbrane

    Bice to najveci sudski proces u kratkoj istoriji SRJ: Momir Bulatovic, premijer savezni, zajedno sa clanovima vlastitog kabineta sjesce na optuzenicku klupu Beogradskog okuznog suda. Savezni funkcioneri morace da se odbrane od teskih  optuzbi: da su, 25. aprila 1999. godine na sjednici savezne vlade "pokusali da upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile promijene ustavno uredjenje SRJ ili da svrgnu najvise drzavne organe" (clan 114. KZSRJ). Prema odredbama krivicnog zakonika za ovo djelo, ako se sudski utvrde navodi tuzbe, odredjena je kazna zatvora od jedne do deset godina zatvora (clan 138 KZ)! 
    Realno i moguce u uredjenoj pravnoj drzavi kakva je SRJ? Takav je scenario predvidio crnogorski drzavni tuzilac Bozidar Vukcevic, podnosenjem krivicne prijave protiv Momira Bulatovica Okruznom tuzilastvu u Beogradu. Formalo gledano, zaista je moguce. Pravni sistem SRJ je jedinstven, kaze Ustav, i prema mjestu radnje doista je beogradski okruzni tuzilac nadlezan za podizanje krivicne prijave protiv predsjednika i clanova Savezne vlade. 
    Da li je, zaista, Bulatoviceva vlada pripremala medijsku okupaciju i puc u Crnoj Gori? Krunski svjedok optuzbe postoji. Bivsi potpredsjednik savezne vlade Vuk Draskovic javnim je izjavama ustvrdio da je Savezna vlada pripremala "medijsku okupaciju i puc u Crnoj Gori". Draskovic je prvobitnu izjavu, datu crnogorskoj televiziji, potvrdio, zahtijevajuci objavljivanje stenograma sa sjednice Savezne vlade. 
    Ali, vjerovatno je i sam tuzilac Vukcevic svjestan da Bulatovicu u Beogradu nece biti nikada sudjeno dok je pod skutima Milosevica. Zar u drzavi - gdje ako ste na vlasti, ne odgovarate ni za pronevjeru drzavnih para, ni za vodjenje ratova, ni za smrt hiljada ljudi, deportacije izbjeglica - neko da goni saveznog premijera? 
    Istog dana kada je iz Crne Gore poslata krivicna prijava protiv Bulatovica objavljena je jedna druga znacajna vijest: srpski  premijer Marjanovic proslijedio je crnogorsku platformu o novim odnosima - Saveznoj skupstini. Srpska vlada, dakle, ne zeli raspravljati o crnogorskom prijedlogu. Sto je prilicno uznemirilo crnogorskog premijera Vujanovica. "Veoma me je iznenadila Vasa neprihvatljiva procjena kojom se buducnost zajednice Crne Gore i Srbije svodi na formalisticko-proceduralni nivo", keze predsjednik Vlade Crne Gore u otvorenom pismu srpskom kolegi. 
    Da bude zanimljivije, Marjanovic je, cini se, u pravu. Samo parlamenti, dva republicka i savezni, mogu izglasati promjenu saveznog Ustava i time omoguciti redefiniciju odnosa Srbije i Crne Gore. No, problem je - a to srpski premijer svakako zna - u Skupstini SRJ dugo vec ne postoji delegacije zvanicne Crne Gore.
    Ove dvije epizode dovrsavaju farsicni mozaik savezne drzave. Krivicna prijava protiv Momira Bulatovica, iako proceduralno ispravna, nema sansi da bude realizovana. A o platformi crnogorske Vlade nece se raspravljati - jer nije ispostovana
procedura! 
    Drugim rijecima: iz crnogorskog ugla, federacija i njene institucije su mrtve, ali politicka bitka u takvoj drzavi je itekako zestoka i od njenog ishoda zavisice sudbina - gradjana Srbije i Crne Gore. Kakvi se, dakle, buduci potezi mogu ocekivati od "zaracenih" strane, "zabrinutih" za opstanak savezne drzave?
    Beograd je, ocito, rekao svoje i tesko je ocekivati neke spektakularne obrte u Milosevicevoj politici. Kao sto nikada nijesu prihvatili rezultate crnogorskih izbora u Beogradu su definitivno odlucili da o redefinisanju odnosa nema razgovora. Problem vrha srpske vlasti je tezak unutrasnji polozaj: zima srpskog nezadovoljstva, stalni mitinzi i radnicke bune, sputavaju Milosevica da igra na dva fronta. U brizi za gazdovanje u vlastitom ataru Milosevicu je doita tesko da pojaca pritisak na Crnu Goru. Ali, ako politicki prezivi - sto ne zavisi od Crne Gore - na proljece ce svakako ozbiljnije pogledati u pravcu Podgorice. 
    Osnovna prepreka na tom putu, iako izgleda apsurdno na prvi pogled, mogu mu predstavljati ljudi iz - Socijalisticke narodne partije. Iako ideoloski uz Milosevica, Predrag Bulatovic i "podgoricki ogranak" tokom intervencije NATO na SRJ nijesu se
pokazali slijepim poslusnicima. Prema informacijama iz vrha te stranke tada je nastupila plarizacija na "podgoricko" i beogradsko" krilo. Premda izgleda da stvarnog raskola nema unutar te partije - jer su direktno zavisni od Miloseviceve medijske i finansijske potpore - kolebljivost i razlike ispoljene marta '99. godine moze se odraziti i na clanstvo u slucaju raspisivanja referenduma. 
    No, buduce ponasanje crnogorske vlasti je jednacina sa vise nepoznatih. Dvije godine od obecanih reformi potrosene su bez opipljivih rezultata, na prostu borbu za opstanak u obracunu sa Bulatovicevim ljudima. Nakadasnja energija i povjerenje biraca prilicno se trose.  Brojne afere i prica o vezama ovdasnje vlasti i italijanske mafije nece, sasvim je sigurno, podici rejting DPS-a, ali i koalicije. 
    A prica o platformi zavrsena i brojni ultimatumi o referendumu mogu se bratiti kao bumerang. Posljednja istrazivanja javnog mnjenja (pocetak septembra) govore da je raspolozenje pomjereno u pravcu nezavisne Crne Gore (43, 9 odsto). U odnosu na februar 1998. godine, kada je pristalica samostalnosti bilo oko 21 odsto to je znacajan pomak u svijesti i govore o krupnom procesu crnogorskog preobrazenja. Ali, ne i dovoljan da bi se tek tako razmisljalo o raspisivanju obecanog referenduma, na kojem bi bio rezultat koji vlast prizeljkuje. Osim toga, uocljiv je hladan stav medjunarodne zajednice o brzim koracima ka crnogorskoj samostalnosti. Djukanovic i ekipa suvise su pragmaticni da bi se, po svaku cijenu, upustili u avanturu brzog referenduma.  
    Ali, problemi unutar koalicije namecu brzu reakciju. Mostovi sa Liberalnim savezom su, izgleda, davno poruseni i crnogorska vlast ne moze racunati - u slucaju odluke o referendumu - bespogovornu podrsku liberala.  
    Osim toga, mada se javno ne govori, sve tri clanice koalocije imaju ozbiljnih unutrasnjih problema. Najvise se, naravno, zna o situaciji unutar Narodne stranke: Kilibarda je ostao bez podrske Drecuna, Soca i Popovica, kljucnih ljudi u Glavnom odboru. Prema brojnim istrazivanjima javnog mnjenja Narodna stranka rejting Narodne stranke ispod je nivoa iz '96. godine. No, u koalicionom trolistu stranka srpske prepoznatljivosti vrlo je znacajna najjacem koalicionom partneru - Demokratskoj partiji
socijalista. Sa Kilibardom se Djukanovic, tvrde upuceni, lako dogovarao. Da li isto moze ocekivati sa njegovim potpredsjednicima? 
    A ni Demokratska partija socijalista nije sva u vrsti. Istupi predsjednika parlamenta ukazuju da Marovic nije voljan prepustiti Djukanovicu funkciju neprikosnovenog lidera. U kadrovskoj politici, ali i u kljucnim strategijskim odlukama  Marovic zeli pokazati da ne pristaje na polozaj "apsolutno ravnopravnog" u vrhu partije i drzave. To je, dakako, izazvalo prilican revolt Djukanovicu naklonjenih depesovaca u vrhu stranke. Miloseviceva sjenka i opasnost od destabilizacije drzave bili su do sada kohezioni faktor medju prvacima DPS-a. Podaci iz partijske ankete pokazuju da manje od 10 odsto ljudi iz DPS-a vjeruju u opstanak SRJ, sto bi znacilo da je Marovic u "minusu" u poredjenju sa Djukanovicevim uticajem. No, predsjednik parlamenta, zahvaljujuci funkciji i kadru lojalnom u drzavnoj infrastrukturi nije bez aduta: cini se da bez
Marovica i stranackog krila koje je njemu vjerno Demokratska partija socijalista ne moze donositi sudbonosne odluke. 
    Faktor vremena ne ide ni u prilog Socijaldemokratske partije. Unutar te partije bilo je u posljednjih tri mjeseca prilicno ostrih rijeci i dilema: da li pristati na Platformu, da li ultimativno insistirati na referendum...Tokom pregovora unutar koalicije delegacija SDP je tek na kraju prihvatila, uz odgovarajuce izmjene, tekst crnogorskog prijedloga o redefiniciji odnosa. Pravi stranacki problemi su nastupili tek na sjednici Glavnog odbora: iako se vrh stranke zalagao za prihvatanje teksta Platforme bilo je znacajne, i ne bas njezne, rasprave. Faktor vrijeme ne ide u prilog SDP. Sto se vise odgadja rjesavanje drzavnog pitanja to ce protesti unutar stranke, programski orijentisane za nezvisnu Crnu Goru. Rascjep izmedju programa i djelovanja tesko je dugo odrzavati, cak i sa pozicije vlasti. 
    Analiza kljucni aktera samo povecava paradoksalnost jugoslovensko-crnogorske politicke drame. Iz ugla zvanicne crnogorske  politike savezna drzava je mrtva, samo sto crnogorska vlast nema snage  da to ozvanici, niti jake unutrasnje podrske da krene dalje. Prvi pravi  test bice eventualna odluka o uvodjenju valutnog odbora.Ako se  koalicija Da zivimo bolje zaista, do kraja godine, odluci za potez stvaranja vlastite monete, bice to znak da povratka i balansiranja vise nema. U suprotnom, beskrajna partijska borba ce se nastaviti i sve ce institucije biti u  funkciji republicke ili savezne vlasti. Sto znaci da ce stradati - gradjani. A mozda se treba uzdati u Milosevica i tradiciju koja mora obradovati protivnike savezne drzave: sto god je on branio, propalo je.

Drasko DJURANOVIC
Zoran RADULOVIC

Da li je crnogorsko pravosudje u sluzbi politike
Sluga ili partner

   Od uvodjenja visepartijskog sistema u Crnoj Gori zbog politickog djelovanja robijali su celnici ovdasnjeg ogranka SDA i radikal Acim Visnjic. "Cari" zatvorskog zivota osjetili su i nekadasnji ministar poljoprivrede Branko Abramovic, sadasnji poslanik Emilo Labudovic i Ceko Dacevic, nekadasnji predsjednik Odbora za bezbijednost u federalnoj Skupstini. Na optuzenicku klupu sjedali su i Slavko Perovic, Novak Kilibarda, pa i nekadasnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic. Doduse, Bulatovicu je pripala "optuzenicka fotelja", koju mu je sirokogrudo ustupio njegov tadasnji advokat - aktuelni premijer Filip Vujanovic.
   Raskol u DPS-u donio je, medjutim, znacajne promjene i u crnogorskom sudsko-politickom zivotu. "Demokratizacija" se ogleda u tome sto je smanjen broj stvarnih sudskih procesa protiv manje ili vise znacajnih politicara. Zato su ucestale akcije iz sfere politickog marketinga - prijetnje krivicnim tuzbama i kontra tuzbama, predistrazni i istrazni postupci, podizanja optuznica od kojih vise zaziru tuzitelji nego optuzeni...
    Tako je, svojevremeno, Vladimir Susovic, drzavni tuzilac Crne Gore pokrenuo predkrivicni postupak protiv bivseg ministra crnogorske policije Pavla Bulatovica zbog deportacije bosanskih izbjeglica. Njegov nasljednik, Bozidar Vukcevic neredio je proljetos istragu povodom tvrdnji celnika SNP da se u Crnoj Gori krije 800 pripadnika OVK. Ovdasnji mediji tada su najavljivali krivicni postupak protiv odgovornih ljudi u Vladi Crne Gore "ukoliko se utvrdi da su optuzbe SNP osnovane, a isto vazi i za celnike SNP-a ukoliko se pokaze da je rijec o sirenju laznih vijesti". Do danas, nije se desilo ni jedno ni drugo. Kao sto su bez rezultata ostale i najave predsjednika Djukanovica da ce, po okoncanju NATO intervencije, celnici VJ u Crnoj Gori odgovarati za svoje postupke. Uostalom, i VJ je, po svemu sudeci, "zaboravila" Novaka Kilibardu...
    
Za sada, ocigledno, samo teoretski moguca, seoba politicara u sudnice najavljena je u proljece 1997. godine, "aferom ASI" - u jeku borbe za prevlast u tada jedinstvenom DPS-u. Sljedbenici Momira Bulatovica "otkrili" su da je firma kojom navodno upravlja Vukasin Maras - jedna od onih koje su slavu i novac zaradile probijajuci obruc medjunarodnih sankcija oko SRJ - utajila porez na promet u iznosu od 40 miliona (tadasnjih) dinara. Navodi o preduzetnickim aktivnostima tadasnjeg sefa crnogorske SDB zvanicno su demantovani, a (ne)istinite tvrdnje o neplacenom porezu pale su u zaborav.
    Dijelom i zbog krivicne prijave koju je u avgustu 1997. Visem tuziocu u Podgorici podnio predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic. On je, tadasnjeg ministra policije Filipa Vujanovica i njegovog najblizeg saradnika Vukasina Marasa, optuzio da su izvrsili krivicno djelo zloupotrebe sluzbenog polozaja. Okrivljeni su, prema navodima prijave sastavljene u predsjednikovom kabinetu, pocetkom 1996. formirali i registrovali firmu "MTT" sa osnivacem Rankom Kaludjerovicem, nacelnikom uprave u SDB. "Cilj formiranja ove firme bio je da SDB preuzme kontrolu u poslovima tranzita cigareta kroz Crnu Goru", navodi se u tuzbi i precizira: "Samo za prvi kvartal rada ove firme, nakon njenog osnivanja po osnovu takve djelatnosti SDB-a, u kasu sluzbe prispjelo je vise od 600 hiljada maraka, koje je licno osnivac firme, a radnik Sluzbe predao kasi SDB-a, sve uz znanje prvog i drugog okrivljenog...". Bulatoviceva prijava, ocigledno, u crnogorskom pravosudju nije nasla pogodno tlo.
    Jednako je prosao i Branislav Globarevic kada je, u avgustu prosle godine, podnio krivicnu prijavu protiv Vukasina Marasa, tada vec crnogorskog ministra policije, takodje zbog zloupotrebe sluzbenog polozaja. "Vukasin Maras je u svojstvu ministra unutrasnjih poslova kao sluzbeno lice iskoristio sluzbeni polozaj, prekoracenjem granica svojih ovlascenja, jer je nalozio radnicima MUP-a da mi onemoguce ulaz i stupanje na duznost u zgradu ZOP-a Podgorica u svojstvu direktora na koje mjesto sam postavljen od guvernera NBJ", objasnjavao je Globarevic. Uzalud. 
    Zato je prvi koji je dosao u priliku da se pozove na imunitet bio Momir Bulatovic. Nekadasnji predsjednika Crne Gore i aktuelni premijer Savezne vlade optuzen je, od strane crnogorskog pravosudja, za niz krivicnih djela. 
    Poslije demonstracija pristalica SNP u januaru '98. i krvoprolica na ulicama Podgorice, drzavni tuzilac Crne Gore Vladimir Susovic najavio je: "Prema sadasnjem dokaznom materijalu najvise nasilnicke energije i podstrekivanja napada na ustavno uredjenje i terorizam pokazali su Momir Bulatovic, Zoran Zizic, Bozidar Bojovic i Sloboban Vujosevic...".
   Potom je na red stigla opuzba za zloupotrebu sluzbenog polozaja  (clan 216 KZ RCG):
   - Bivsi predsjednik je osumnjicen da je mimo svoje nadleznosti abolirao 21 pripadnika SDA, te da je neosnovano pomilovao Ninu Otasevic i Slobodana Novakovica, a abolirao Miodraga Davidovica.  Dok je, po misljenju tuzioca, clanove SDA mogao abolirati samo predsjednik SRJ, jer su bili osudjeni za krivicno djelo iz Saveznog KZ; za pomilovanje Otasevicke i Novakovica, te aboliciju Davidovica, smatra tuzilac, nije bilo stvarnog osnova, nego je Bulatovic to ucinio "radi licnih i politickih interesa i angazovanja ovih lica u kampanji na njegovoj strani" - pisao je "Monitor" u martu prosle godine. U toku istraznog postupka po ovoj optuzbi Bulatovic se pozvao na imunitet, ali je Vijece Viseg suda u Podgorici, nalazeci formalno-pravne propuste u odluci Osnovnog suda, odlucilo da se postupak ipak nastavi. Doda li se tome i najnoviji zahtijev crnogorskog drzavnog tuzioca, nesumnjivo proizilazi da je, po procjenama ovdasnjeg pravosudja, Momir Bulatovic drzavni neprijatelj broj jedan!
    Ali, ne i jedini. Negativnog publiciteta nije nedostajalo ni Danilu Vuksanovicu, nekadasnjem direktoru KAP-a i aktuelnom potpredsjedniku Bulatoviceve Savezne vlade. Vuksanovic je prije skoro dvije godine optuzen za krivicno djelo zakljucenja stetnog ugovora iz clana 123, stav 2 KZ RCG, kojim je "nanesena steta KAP-u u iznosu 4.813.443 dinara...". Potom je osnovni tuzilac u Podgorici podnio optuzni prijedlog protiv Vuksanovica zato sto je na zasjedanju crnogorskog parlamenta u martu '98. "u svom govoru javno izlozio poruzi predsjednika Crne Gore, u vezi sa vrsenjem njegove funkcije, tako sto je izjavio da su svi lopovi u Crnoj Gori glasali za njega". Istovremeno, poslanik SNP je optuzen i da je povodom zahtjeva za skidanje njegovog imuniteta, u istom govoru, za tadasnjeg viseg tuzioca Bozidara Vukcevica i zamjenika viseg tuzioca u Podgorici Zorana
Piperovica iznosio neistine, "sto moze stetiti njihovoj casti i ugledu".
    Skupstina Crne Gore ipak je ostala gluva na ponavljane zahtijeve da se izjasni o skidanju imuniteta Danilu Vuksanovicu. Isti slucaj je i sa zahtijevima crnogorskog drzavnog tuzioca da se uskrati pravo na imunitet Momiru Bulatovicu i Bozidaru Bojovicu. A oni su u medjuvremenu, u Beogradu, kao clanovi savezne administracije ili savezni poslanici stekli jos jedno zaledje. 
    U septembru 1998. neposredno pred penzionisanje Vladimir Susovic je konstatovao: "Skupstina Crne Gore treba na zahtjev Tuzilastva da odgovori pozitivno ili negativno, a ne da odugovlaci sa izjasnjavanjem. Ocito, rijec je o politickom "mudrovanju" Skupstine radi njenih politickih interesa. Dakle, Skupstina treba da postupi po nasem zahtjevu, a ne da ga tek kad to nekome bude odgovaralo, pusti u proceduru...". I to sto su Susovicevi apeli za sada ostali bez odgovora svjedoci da su, i pored Ustavom proklamovane ravnopravnosti, neki oblici vlasti, ipak, "ravnopravniji" od drugih.  


D.Dj. - Z.R.