Make your own free website on Tripod.com



Iz mog ugla  

Vrijeme razgovora i pomirenja  

Pise
Branko Lukovac 

Minula je citava decenija od kako su, poslije pobjede u Srbiji politike ognja i kame, otpocele njene ratne operacije u Hrvatskoj i na drugim prostorima bivse Jugoslavije. Nemjerljive su razmjere sveopste nesrece koju je ta politika donijela svim narodima i zemljama nekada zajednicke drzave. Stotine hiljada pobijenih, milioni prognanih, mrznja i genocid, razbijena zajednicka drzava, opste siromastvo, izgubljen prikljucak u razvijenu Evropu. Visoku cijenu platile su i druge zemlje, posebno Evrope i SAD. Tesko breme i ruzan pecat takve politike nosice se ili osjecati na ovim prostorima decenijama i duze, bez obzira da li ideje, motivi i snage u ime kojih se to sve cinilo, ikada budu platili ceh, ili ga, kao dug i bolnu opomenu, prenosili na buduca pokoljenja.  

Jedna od prvih zrtvi te politike bila je Crna Gora. U akciji rusenja legalno izabrane vlasti, sistematski pripremljenoj i orkestriranoj iz Beograda, ucestvovale su, mora se podsjetiti, ne male politicke snage iz Crne Gore. One su, jos tada, krajem 1988. i pocetkom 1989. godine, preuzele na sebe duznost izvodjaca radova na nasem tlu, za ciljeve te nove politike Srbije, te uklanjanja svega relevantnog sto je nosilo predznak autenticnih potreba i opredjeljenja Crne Gore, njenih istorijskih, nacionalnih i drzavnih prava i interesa. U godinama koje su, potom, slijedile zahvaljujuci njima, Crna Gora je od tadasnjeg rukovodstva Srbije, upotrijebljena i uvucena u prljavi, bratoubilacki rat, za ostvarivanje njenih velikosilskih ciljeva, metodama koji se nijesu mnogo razlikovali od onih sto ih je koristila Hitlerova NJemacka. Ukaljana je njena slavna istorija, njeno cojstvo kao njen jedistven prilog vrijednostima danasnjeg razvijenog svijeta, koji u sami vrh istura prava covjeka, manjina, zajednica, kao legitimaciju pripadnosti savremenoj civilizaciji. Sadasnjoscu dominira socijalna i ekonomska nemastina, kolaps osnovnih drustvenih vrijednosti. Buducnost se, jos uvijek, ne iscekuje sa prevelikim optimizmom. 

U godinama koje su slijedile, jacale su i sazrijevale demokratske snage u Crnoj Gori, da bi u drugoj polovini devedesetih odnijele prevagu, pobijedile i afirmisale se ovdje i u svijetu sa demokratskom, reformskom i proevropskom orijentacijom. Manji, ali tvrdokorni i militantan, dio politckog bica Crne Gore, ostao je i dalje privrzen i odan onoj istoj politici tudjih interesa, u njenom starom ili novom ruhu. Anticrnogorski program, front i podrska koju uziva, kako se to vidjelo na upravo zavrsenim izborima, to rjecito potvrdjuju. Ne cudimo se, stoga, kako je, uopste, mogla nastati, pobijediti i toliko dugo vladati ta politika, ako su i danas, ovdje, toliko prisutni, glasni i agresivni njeni pobornici, koji sa govornica uzvikuju parole mrznje, a na trgovima pjevaju pjesme i igraju kola jucerasnjih mucitelja sa mnogobrojnih ratista napacene nam domovine.  

Svaki politicki pokret i program ce polagati racun za svoje jucerasnje i danasnje postupke i posljedice. Od toga se nece moci pobjeci. Danas jedne, a sjutra neke nove komisije za istinu i pomirenje, nase ili haske, bavice se identifikovanjem i zigosanjem svog zla koje su politike, lideri i njihovi sljedbenici cinili sirom nekadasnje nam domovine. Ipak, ovo novo vrijeme donosi nove nade za sve, pa i za Crnu Goru. Na nama je da se, u vremenu koje dolazi, okrenemo sebi, Crnoj Gori i njenim istinskim, istorijskim i dugorocnim interesima. A najveci interesi Crne Gore su da se razvija kao demokratsko i prosperitetno drustvo, te da njeni gradjani budu, u najvecoj mogucoj mjeri, graditelji i gospodari svoje sudbine. Da Crna Gora kao drzava slavne slobodarske istorije, kao zemlja jedinstvenih ljepota prirode i ljudi, bude prepoznata i priznata u regionu i u svijetu, kao i svaka druga drzava. Te da se sa svojim imenom i zastavom, sa svojom istorijom i kulturom, svojim razvojnim rezultatima, vrijednostima i opredjeljenjima, udruzenje sa drugim zemljama, u susjedstvu i u Evropi, jednako kao i u svjetskoj organizaciji. Izbori su nedvosmisleno pokazali da je to zelja vecine njenih gradjana. U savremenim medjunarodnim odnosima gdje se razvijaju i afirmisu demokratska pravila, ta valja vecine se mora postovati. Ne treba nimalo sumnjati da ce demokratski izrazenu vecinsku volju gradjana Crne Gore prihvatiti svi, u nasem susjedstu, u Evropi i u svijetu.  

Ali, se istovremeno, moraju uvazavati, i na odgovarajuci nacin zadovoljavati i interesi, opredjeljenja manjine. Ne samo zato sto Crna Gora i nadalje odlucno ostaje privrzena miru i stabilnosti, ako i sveopstoj toleranciji - vrijednostima koje je ocuvala i u najtezim vremenima ratovanja i pothranjivanje medjunacionalne i medjuvjerske netrpeljivosti na raznim prostorima ranije zajednicke drzave. Vec u prvom redu stoga sto ona treba da ostane i jaca kao zajednicki dom razlicitih naroda, zajednica, kultura, ubjedjenja koji se uzajamno dopunjavaju, prozimaju i bogate. 

I zarad te dobrobiti i prosperiteta Crne Gore i svih njenih gradjana, zarad potrebe da se pocnu prevladavati RAZDORI I NEPOVJERENJA STVARANI I TALOZENI U DALJOJ ILI BLIZOJ PROSLOSTI (NAJCESCE ZBOG TUDJIH INTERESA) SVE POLITICKE SNAGE Crne Gore treba da povedu ozbiljan dijalog. Dijalog kod sebe samih i sa drugima. Dijalog koji ce, prvenstveno, biti okrenut opstem pomirenju i dobrobiti Crne Gore. Od toga nema preceg zadatka. Jer, vrijeme je da se stavi tacka na diobe. Crna Gora mora biti ispred i iznad svega. U zajednicu, sa Srbijom, kao i sa drugima, ici cemo ako je to dobro i bolje za Crnu Goru. U svakom pogledu: drzavnom i strateskom, kao i ekonomskom, kulturnom ili humanitarnom. To je mjerljivo, nase su institucije i strucnjaci kadri da to svestrano sagledaju i omoguce kvalifikovanu raspravu unutar Crne Gore. Kao sto ce i Srbija i drugi cijeniti njihove interese da ulaze u zajednicu sa Crnom Gorom. 

Sa onih koji su bili upotrijebljeni za pogresne politicke ciljeve, a nijesu pocinili zlocine za koje se mora odgovarati i koji ne zastarijevaju, treba da bude, konacno, skinuta anatema i da od sebe samih i od drugih dobiju nuzan oprostaj za zabludu, za promasaje, za instrumentalizovanost. Sto prije budu prevazidjeni biljezi i sumnje, prevladano nepovjerenje prema takvima, to ce lakse i brze otpoceti proces postepene integracije i okretanja vlastitoj i drustvenoj obnovi. Brze ce u nasoj sredini prodirati i ukorjenjivati se norme i vrijednosti modernog evropskog drustva kojem Crna Gora tezi. Taj zaokret ucinjen je i u znacajnom dijelu politickog bica Crne Gore. Nuzno je da se istinski zaokret desi i u onom dijelu koji je preostao. Izazov i odgovornost da vide dovoljno siroko i daleko je, u tom pogledu, na njegovim rukovodnim kadrom. Stoga ce razgovori koji slijede biti pravi test i ogledalo te dugo cekane zrelosti i sposobnosti. Treba prihvatiti: nazad se vise ne moze i nema smisla pokusavati. Jedino naprijed. 

Pobjeda, 27.5.2001. 

Napomena: Autor clanka je ministar inostranih poslova Crne Gore