Make your own free website on Tripod.com

 

 

 

 

JADRANSKI SVERCERSKI PUT

Mafiozi, diplomate i "plavuse"


"Tortuga Evrope". Crna Gora je u italijanskoj javnosti postala sinonim za gusarsko gnijezdo, poznato iz stripova o Kortu Maltezeu!
 Neocekivana "slava" Crne Gore na Apeninskom poluostrvu - ide dvostrukim, paralelnim tragom.

    "Plavuse" i helikopteri
    Prvi vodi mocnim bijelim gliserima, "superkorbelima" i "supertermolima", 18 metara dugim, koji Italijani iz miloste zovu "bionde" (plavuse). Nakon pauze zbog NATO bombardovanja, ponovo krstare Jadranom. Natovareni cigaretama iz luckih magacina, koji su vlasnistvo "Zetatransa", tacno u sedam uvece krecu iz Luke Bar da bi, zasticeni mrakom, nakon tri sata stigli do obala Pulje. Svako skrovito mjesto od sjeverne periferije Barija do juzne periferije Brindizija, dobro je za istovar ilegalnog tereta. Nas pratilac, fotoreporter "Gazete del mezodjorno", Luka Turi, tvrdi da sverceri ponekad izrezu stijenu, tako da gliser moze da se "uklijesti" izmedju njenih strana, da se ne ljulja dok se obavlja iskrcavanje robe. Koce, Vilanova, Monopoli, Mola di Bari, Saveletri, Vilamare, Torekane, Ostuni, San Pietro Vernotiko...Stanovnici ovih mjesta, vec decenijama, dio zarade ostvaruju od sverca duvanom. Pogotovu Fasano, malo mjesto 55 km juzno od Barija, prema tvrdnjama upucenih, najznacajniji centar ilegalne trgovine "tabacchi lavorati esteri" (cigarete strane proizvodnje) na italijanskoj strani Jadrana.  
    Vec u sumrak helikopteri finansijske policije pocnu da nadlijecu puljesku obalu u potrazi za gliserima. Istovremeno, uskim seoskim putevima krstare auta drzavnih snaga reda, od karabinjera do civilne policije. Na mjesto dogovoreno preko radio veza, gliser ceka grupa mladica koji ce, ruka ruci, prebaciti pakete sa cigaretama u kamion i tako zaraditi 100 hiljada lira (100 maraka) za jednu noc. Ovaj tovar vrijedan je i do 450 hiljada maraka. Magistrala prolazi tik uz obalu, ali je veoma rizicno fotografisati iznenadnu scenu istovara. Cak i postojece fotografije uradjene su u saglasnosti sa "kontrabandijerima", koji su vremenom postali poznanici novinara koji se bave ovom temom.
    Upravo natovareni, kamioni ugasenih svjetala, praceni sa sest-sedam blindiranih, po pravilu ukradenih dzipova, najcesce marke "nisan", (blindiranje kosta izmedju pet i sest hiljada maraka), jure uskim seoskim putevima do skrovitih ostava i garaza na privatnim imanjima. Njihovi vlasnici za iznajmljivanje uzmu oko milion lira mjesecno. Komandant finansijske policije u Bariju, general Espozito, kaze da se dzipovi blindiraju da bi zastitili vozaca, po stranama, u duzini oko jednog metra. Sa gvozdenim, sirokim branicima, izgledaju kao iz filmova o Med Meksu. Kolega Turi tvrdi da se u posljednje vrijeme prave podzemne garaze u koje moze da stane nekoliko velikih, ojacanih dzipova. Kad se spuste gornja vrata pokrivena travom, ne uocava se nista sumnjivo. Kasnije ce se cigarete prodavati po cijeloj Italiji, na ulici, ilegalno, za dvije do tri hiljade lira po kutiji jeftinije nego sto kostaju kod autorizovanih prodavaca. 
    Teritorija je jasno podijeljena. Napolitanci ce preuzeti tovar namijenjen Napulju i regionu Kampanja, dok su Puljezi zaduzeni za "svoju" regiju. Tvrdi se da je najnoviji  izum mastovitih Napolitanaca to sto kamione ponekad voze zene, za koje se vjeruje da lakse prolaze policijske kontrole. 
    Zasto se digla tolika medijska buka oko biznisa koji u Italiji cvjeta vec decenijama?
    Na teritoriji naseg prekomorskog susjeda, posljednjih se mjeseci odvija pravi rat izmedju svercera i snaga reda, u kojem su poceli da gube zivote nevini ljudi, kao sto je to bilo 25. avgusta, kada je jedan mladi vjerenicki par poginuo u sudaru sa jednim "blindatom", natovarenim teretom te veceri pristiglim iz Crne Gore. I drugo, zato sto se, prema tvrdnjama jednog tuzioca iz Barija koji je zelio da ostane anoniman, u ovaj visokoprofitni posao ukljucila i Sakra korona unita, kao i napolitanska Kamora, koje, kako kaze, tako zaradjeni novac ulazu u druge ilegalne poslove.

    
    Slucaj Perovic
    Druga nit vodi do Napulja, gdje je jos jedan italijanski centar za svercovane cigarete. U tamosnjem tuzilastvu, u odsjeku za borbu protiv organizovanog kriminala, pokrenut je, jos 1993. godine krivicni postupak, koji je (slucajno ili ne?) tokom ovog septembra uzburkao javnost u Crnoj Gori i Italiji, na neskriveno zadovoljstvo zvanicnog Beograda.  
    Istrazujuci "slucaj Macarela", jednog od najznacajnijih ljudi napolitanske Kamore, uhapsenog 27. septembra 1993. godine u Luganu (Svajcarska), napuljski tuzioci Luidji de Fiki i Lucano D'Andjelo, naisli su i na ime aktuelnog crnogorskog ministra inostranih poslova, Branka Perovica. Trazeci dokaze protiv napuljskog "bosa" optuzenog za trgovinu heroinom, neocekivano su usli u trag velikoj internacionalnoj mrezi trgovine cigaretama. 
    Godinama pletena, i ona ide utabanim stazama trgovaca i svercera, od velikih proizvodjaca cigareta, multinacionalnih kompanija kao sto su "Filip Moris" ili "Rejnolds", od znacajnih evropskih bescarinskih zona u kojima se ugovaraju poslovi, preko Svajcarske, gdje se odvija finansijski dio operacija, do obala Pulje, "vrata" Italije, na cijoj ce se teritoriji, u ilegalnoj preprodaji, ulozeni novac i veliki rizik napokon isplatiti.  
    Na tom putu, Crna Gora je, od raspada SFRJ i ekonomskog embarga, postala novo znacajno stratesko mjesto, posljednje polaziste prema zapadnom susjedu za ovu visokoprofitnu robu.  
    Cetiri hiljade stranica istraznih podataka, snimljenih razgovora, svjedocenja. Dokazni materijal za 46 optuzenih, medju kojima se jedan dio odnosi i na aktuelnog crnogorskog ministra inostranih poslova. Na spisku je jos jedan Jugosloven, Rados Nedic iz Beograda, i izvjesna Abzija Kanjik, koju oznacavaju kao "rodjenu u ex Jugoslaviji", a za koju tuzilac D'Andjelo kaze da u ovom poslu nema znacajnu ulogu. I kuriozitet - na spisku su i cetiri sina  Cira Macarele. 
    Za 20. septembar bilo je zakazano rociste u napuljskom sudu, u okviru preliminarnog postupka. Kao sto se i ocekivalo, ministar Perovic se nije pojavio, buduci da se njegov branilac Francesko Karotenuto pozvao na imunitet koji uzivaju lica na visokim politickim polozajima.  
    Prema navodima optuzbe, Perovic je bio posrednik u vodjenju operacija vezanih za trgovinu cigaretama izmedju crnogorske Vlade i Cira Macarele, zvanog "Stric", "Princ" ili "Inzenjer", a kojeg u poslovima predstavlja i zastupa njegov vjerni saradnik Paolo Savino, zbog znanja jezika zvani "Markiz", iz Latine kod Napulja, gdje, zvanicno, vodi jednu knjizaru.  
    Savino je, prema optuznici, bio glavni Perovicev sagovornik za vodjenje poslova, ali i posrednik u upornom "Stricevom"

    Ne zaboravimo, rijec je o periodu politicke simbioze Crne Gore i Beograda. Perovic, u to doba (stigao u Rim kao predstavnik crnogorske Privredne komore, 2. oktobra 1992. godine), koristi prostorije JAT-a, u Via Veneto. Italijanski istrazitelji su u prvo vrijeme mislili da je rijec o predstavniku JAT-a. Danas, medjutim, niko, niti u nasoj niti u italijanskoj stampi, ne ide tragom uloge Radosa Nedica, tadasnjeg zvanicnog predstavnika JAT-a u Rimu, ciji su razgovori sa Savinom (za ciji racun?) takodje snimljeni.  

Borba za magacine
    Prema Perovicevom svjedocenju datom policiji u Rimu 20. aprila 1996, on je u prvo vrijeme tamosnjeg boravka zivio u hotelu "Sivilja", zajedno sa tadasnjim dopisnikom Tanjug-a, Vlatkom Vujovicem. "Moj zadatak je bio da kontaktiram italijanske privrednike koji su imali namjeru da investiraju u Crnoj Gori. A medju njima, naravno, i ljude kao sto su Macarela i Savino", izjavio je tada Perovic.   
    Razgovori izmedju Perovica i Savina traju kontinuirano od oktobra 1992. godine do oktobra naredne godine. Italijanski istrazitelji prisluskivali su tada telefone u prostorijama JAT-a, u Savinovoj rimskoj kancelariji i njegovoj knjizari u Latini.
    Pisanje italijanskog nedjeljnika "Espreso", koji se ovim slucajem bavi u broju od 23. septembra, tuzilac D'Andjelo "Monitoru" u cjelini potvrdjuje: Savino je u vise navrata pokusao da ubrza stvar, intervenisuci "sa strane". Jedanput, kako "Espreso" navodi, ne precizirajuci imena, i preko "znacajnih politicara iz Beograda".  
    Sredinom aprila 1993, ucinilo se da su sva vrata za Macarelin "Gisto" prema Crnoj Gori sirom otvorena. Od Zarka Markovica, direktora "Zetatransa", u sjediste "stranog partnera" stize faks sa prijedlogom da se eventualni ugovor o koncesiji potpise 1. maja, uz ekskluzivitet posrednistva za "Zetatrans" i crnogorsku Vladinu Agenciju za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja.  Medjutim, stvar se odlaze iz nepoznatih razloga. Cini se da je isto pismo dobila i Macarelina konkurencija, od koje je najznacajniji Korado Bjanki, zvani "Starac", smatran "ocem svercera" u Svajcarskoj.
    Savino je izgubio strpljenje, pa se 8. oktobra nasao u Podgorici, gdje se susreo sa direktorom "Zetatransa" i ondasnjim direktorom Agencije. Bez rezultata. Zato se Macarelin covjek nakon deset dana pismeno obraca premijeru Djukanovicu. Slucajno ili ne, 21. oktobra iz Agencije mu stize faksirani "Ugovor o saradnji u poslovima" u kojem je kao strani partner naveden "Gisto", a za domaceg Agencija za prestrukturiranje i strana ulaganja. "Domaci partner je zaduzen da izvrsava sve aktivnosti i sprovodi sve neophodne mjere kako bi se omogucila trgovina i tranzit duvanskih proizvoda stranom partneru... Strani partner je obavezan da garantuje tranzit koji ne moze biti manji od 700 kontejnera godisnje. Za crnogorsku Vladu - 25 dolara po paketu." (Kontejner ima 960 paketa, paket 50 steka. Za 50 kontejnera mjesecno, zarada Vlade je najmanje dva miliona maraka. Vrijednost kontejnera cigareta je izmedju 260 i 310 hiljada dolara.)
    U tom momentu, Macarela je vec skoro mjesec dana iza resetaka.  

    Profit i kriminalci
    Sada se Italija cini odlucnom da stane na put i prekine lanac sverca koji i dalje polazi sa crnogorske obale. Njeni zvanicnici su ljuti i daju vrlo ostre izjave o mogucem prekidanju humanitarne pomoci, dolaze u Crnu Goru, gdje razgovaraju i sa  ovdasnjim ministrom inostranih poslova - Brankom Perovicem licno. 
    No, po nekim poznavaocima ovog fenomena na Apeninima, cijela stvar ima jos jednu, jednako zanimljivu dimenziju. Naime, cigarete strane proizvodnje ilegalnim ulaskom ugrozavaju  drzavne monopole vezane za ovu robu u Italiji: proizvodnja, uvoz, distribucija i maloprodaja. Dakle, ono sto je u Crnoj Gori djelatnost koja se odvija pod okriljem drzave, kod nasih susjeda je strogo sankcionisana aktivnost. U Italiji, cak i onaj ko kupuje cigarete od svercera na ulici, podlijeze novcanoj kazni. 
    Prema italijanskim izvorima, Crna Gora od trgovine cigaretama ostvaruje cak 60 posto svoje drustvene dobiti. Sa druge strane, zbog ugrozavanja navedenih monopola i rasirenog sverca, Italija gubi cak cetiri milijarde lira godisnje (po tvrdnjama nekih nasih sagovornika i do osam) nenaplacenog poreza. Poredjenja radi, ukupan javni dug Italije je oko 20 milijardi lira. 
    Oni koji prate visedecenijski istorijat sverca cigaretama na Apeninima, tvrde da je to uvijek bila jedna od aktivnosti prema kojoj se italijanska vlast odnosila benevolentno. Neka mjesta u Pulji i danas u znacajnoj mjeri zive od njega. Malo po malo, kako je posao dobijao na znacaju i prevazilazio granice prezivljavanja nekih siromasnih regiona, borba sa snagama reda je pocinjala da biva sve beskrupuloznija. Sverc cigaretama prestao je da bude cijena socijalnog mira na jugu Italije. Po predstavnicima drzave, sverceri su bili prvi koji su u sukobu sa snagama reda poceli da koriste oruzje i blindirana auta. Po njima, u sverc su se ukljucile mafijaske organizacije, Kamora i Sakra korona unita, koje su profit iz ove djelatnosti pocele da koriste za jos prljavije poslove, za ulaganje u drogu i u oruzje.  
    Znacajan kamen spoticanja u odnosima Crne Gore i njenog prekomorskog susjeda su, dakle, i neisporuceni "latitanti", kriminalci koje goni italijanski zakon, a koji su se Crne Gore domogli ukrcavanjem u neki od glisera koji se vracaju po svoj redovni tovar cigareta. Nas sagovornik, jedan od tuzilaca u Bariju, tvrdi da ih se u Crnoj Gori trenutno krije tridesetak. Veza izmedju njih i ovdasnje organizacije sverca cigaretama se pretpostavlja. Isti izvor kaze da su insistiranja italijanske  strane za njihovu ekstradikciju do sada bila uglavnom bezuspjesna. Italija i Crna Gora nemaju nikakav bilateralni ugovor o ekstradikciji. Do sada su, zvanicno, Italiji izruceni samo Oracio Poro, Djuzepe Celamare, Antonio Pagano i Djuzepe de Felice. Santo Vantadjato je isporucen mrtav, posto je ubijen u Baru. Tvrdi se, medjutim, da se isporucuju tek kada bi u okviru svoje organizacije, Sakre korone unite, ovdje u Crnoj Gori, postajali "perdenti" (gubitnici).  

    Sverc i politika
    D'Andjelo i ostali "Monitorovi" sagovornici, tuzioci iz Pulje, tvrde da u ovoj velikoj medijskoj buci na Apeninima nema  "dietrologie", nikakve politicke pozadine.   
    I zaista, svi, i tada i danas, rade svoj posao. Crnogorska Vlada, njena Agencija, posrednici u inostranstvu, vodje Kamore, JAT, TANJUG sa agilnim prevodima italijanske stampe, promilosevicevi mediji, italijanski tuzioci...Svi povezani u  velikoj igri politickih i finansijskih interesa.   
    Ipak, zasto se bas sada u javnost izbacuje prljavi ves iz vremena politicke saradnje zvanicnog Beograda i Podgorice? Da li zato sto su kontrola i ucesce Beograda nad velikim  biznisom onemoguceni? Zasto je prvih dana nakon rata VJ pucala na glisere koji izlaze iz barske luke? Zasto se nakon nekoliko dana sve smirilo? Gliseri i vojni brodovi u barskoj luci stoje jedni pored drugih.
    Nije tajna da su srpski lobi u Italiji i italijanski u Srbiji izuzetno jaki. Po mnogim izvorima, vezu Srbije i Italije znacajno je ucvrstilo i investiranje Donatele Dini, supruge aktuelnog ministra inostranih poslova Lamberta Dinija, u srpski Telekom. Prijateljstvo "tesko" osamsto milijardi lira (osamsto milijardi maraka). Nije slucajno da tokom rata sa NATO, u Beogradu radi samo italijanska ambasada, a da je od stranih dopisnika mogao ostati jedino novinar RAI.
    Zahvaljujuci svadjama Beograda i Podgorice i prijateljstvu Italije i Srbije, polako se otkriva mehanizam zgrtanja nevjerovatnih suma novca, u vrijeme kada je narod zajednicke federacije stajao u redovima Jezdinih i Dafininih banaka, pokradenih ustedjevina, ucestvujuci u vodjenju "pravednih" ratova, kada je jedna penzija vrijedila pet jaja. To je vrijeme (da li proslo?) progona politickih oponenata, unistavanja privrede i srednje klase, vrijeme beznadja i nestasica. Doba kada se i u vecoj i u manjoj republici stvara novi sloj bogatasa iz vlasti ili usko vezanih za nju, koji su u doba nacionalnih euforija znali vrlo racionalno da "posluju".

Lucano D'andjelo, drzavni tuzilac u Napulju
Saradnik visokog ranga 

    Zdanje napuljskog Tuzilastva je u staklu, mermeru i metalu, uokvireno visokom zeleno obojenom metalnom ogradom. U njega se ulazi kroz stroge kontrole. Nista cudno. To je staniste za PM (pubblico ministero), drzavne tuzioce koji pokrecu komplikovane krivicne postupke protiv pripadnika lokalne, napolitanske Kamore, nakon Mafije, druge po vaznosti kriminalne organizacije u Italiji. Tuzioci u susjednoj zemlji, pogotovu oni koji vode slucajeve za DIA (Direzione antimafia), su strogo cuvana lica, cija je bezbjednost cesto ugrozena.
    Perovicev tuzilac, cetrdesetogodisnji Lucano D'Andjelo, ima kancelariju sa pogledom na zonu Vezuviana, napuljskog predgradja koje u velikoj mjeri zivi od sverca cigaretama. Po stolovima su gomile oznacenih fascikli ciji sadrzaj nije tesko odgonetnuti. Na zidu pored ulaznih vrata, veliki poster Ce Gevare, na kojem pise: "Bisogna essere duri senza mai perdere la tenerezza". (Treba biti cvrst, a nikada ne gubiti njeznost). "Gevara je tu kao simbol borbe za pravdu, a ne iz ideoloskih razloga", kaze D'Andjelo. 
    D'ANDjELO: U zahtjevu za krivicno gonjenje stoji da "Perovic Branko, koji radi u prostorijama rimskog predstavnistva avio kompanije JAT, kolaborira sa Savinom u upravljanju sverca cigaretama, posebno u upravljanju depozitima". Ne znamo da li je uzimao procenat za sebe. Sigurni smo samo da je bio posrednik izmedju "organizacije" i crnogorske Vlade da bi se dobile koncesije. Rados Nedic, zaposlen u JAT-u, bavio se organizacijom transporta. 
    U oktobru, '93. godine, Macarelina "organizacija" je, posrednistvom Branka Perovica, potpisala ugovor izmedju "GISTO INVESTMENTS" i crnogorske Vlade o ekskluzivnom koriscenju carinske zone u Zelenici i koriscenju magacina "Zetatransa". To je njegovom klanu omogucilo da postane privilegovan u odnosu na konkurente. To smo otkrili prateci aktivnosti napolitanskih kamorista ili onih za koje se to sumnja. Tek tokom procesa, nakon dvije-tri godine, 28. oktobra 1998.godine, njegov branilac kaze - moj klijent je ministar inostranih poslova Crne Gore, trazeci imunitet. O tome smo obavijestili italijansku vladu. 
    MONITOR: Da li je proces sve ovo vrijeme mirovao?
    D'ANDjELO: Ne, proces je samo bio usporen. Skoro dvije godine su trajala istrazivanja, zbog cega se stice utisak da je mirovao.   Niko od optuzenih nije u zatvoru zbog djelatnosti sa  cigaretama. Oni koji su u zatvoru, tamo su zbog drugih stvari. Vodja "organizacije", Ciro Macarela, u zatvoru je zbog velikih kolicina hasisa kojim je trgovao izmedju Spanije i Italije. 
    MONITOR: Sta se podrazumijeva pod terminom "preliminarni proces", koliko traje i kada bi se mogao ocekivati glavni proces?
    D'ANDjELO: To procjenjuje sudija. Preliminarni proces moze trajati jedan dan, ali i mjesecima, kada je u pitanju, kao ovaj, proces ekstremne kompleksnosti. Glavni proces pocinje dva-tri mjeseca nakon okoncanja preliminarnog. 
    MONITOR: Koja je kazna za krivicno djelo za koje se Perovic tereti? 
    D'ANDjELO: I do cetiri, pet godina zatvora. Nijesmo do sada imali optuzenih koji bi pokrivali tako vaznu funkciju. Sam gospodin Perovic je bio ispitivan jedanput, 1996. godine, od strane rimske policije, kao obican gradjanin, za kakvog smo ga smatrali, a ne kao funkcioner Crne Gore. 
    MONITOR: Sta je zajednicko izmedju napolitanske Kamore i puljeske Sakre korone unite u ovim poslovima?
    D'ANDjELO: Zajednicko je to sto je polaziste za cigarete prema Italiji - Crna Gora. Osamdeset procenata cigareta koje se u Napulju prodaju na crno, stizu iz Crne Gore. Jedan njihov dio dospije i do Spanije, ali i do Engleske.
    U Svajcarskoj postoje agencije koje kupuju cigarete od "Filip Morisa" i drugih proizvodjaca. Potom ih prebacuju preko franko zona u Anversi, aerodroma u Pragu, Antverpena, Budimpeste, Kopra, Malte, Draca i drugih. Otuda ih prebacuju u Crnu Goru, u Zeleniku i u Bar. Uglavnom u magacine "Zetatransa". Tamo ih cekaju veliki sverceri koji organizuju transport cigareta iz Crne Gore u Italiju. Medju ovim velikim organizatorima, dio su Napolitanci, a ostali Puljezi. 
    Iz nasih istrazivanja proizilazi da vasa Vlada uzima takse od italijanskih svercera. Znaci, ostvaruje zaradu od aktivnosti koje u Italiji smatramo protivzakonitim. 
    Ponekad se desi da sa cigaretama stigne u Italiju i oruzje, ili da se praznim gliserima u Crnu Goru prebace ovdasnji kriminalci koje goni zakon, pripadnici Kamore ili Sakre korone unite. Onaj ko salje cigarete iz Crne Gore, garantujem vam da kao organizacija zaradjuje 6-7 milijardi lira neto mjesecno.
    MONITOR: A droga?
    D'ANDjELO: Droga je vezana uglavnom za Albaniju. Nju donose gliserima iz Albanije. 
    MONITOR: Ocekujete li da se gospodin Perovic pojavi na sudu?
    D'ANDjELO: Ne.  


"Stric" i njegove firme

  Prema istraziteljima, Ciro Macarela imao je dvije firme preko kojih je obavljao trgovinu cigaretama preko Crne Gore: "GESTEX" i "GISTO INVESTMENTS". "GESTEX" je osnovan 1992. godine, sa sjedistem u Luganu i pocetnim kapitalom od 100 hiljada svajcarskih franaka (100 hiljada maraka). Prema podjeli kapitala na 100 akcija, u vrijednosti od po hiljadu maraka, Macarela je, zvanicno, vlasnik samo jedne! Djelatnost firme je eksport-import za sve vrste roba. "GISTO INVESTMENTS" ima sjediste u Panami. Formiran je takodje 1992. godine, za trgovinu T.L.E. (cigaretama strane proizvodnje). Njen zvanicni predstavnik je bio Paolo Savino. 

Mira i predsjednik

  Prema prisluskivanim razgovorima, jasno je da je u svercerskim poslovima postojala i "beogradska veza visokog nivoa". Medjutim, identitet pominjanih osoba za sada je nepoznat javnosti.
  Na primjer, u jednom razgovoru sa Nedicem, Savino, iznerviran zbog nekih problema u utovaru cigareta ("tamo dolje"), kaze: "Moras reci onom tamo g... od Miljana da mora zvati Miru, koja ne zna nista, i da joj kaze da je sifra 'stric iz Lugana'...Kada Miljana zovnu i kazu mu sifru, mora isporuciti robu." 
  Savino, u razgovoru sa Perovicem oko davanja koncesija na magacine: "Zvao sam one gore u Beogradu... Vec su zvali predsjednika...Dok carina zavisi od Beograda, vec sam rekao da zovnu, jer kao sto znas...Ja tesko gubim bitke...Rekli su mi da su vec razgovarali sa predsjednikom..." 

Gordana BOROVIC (Monitor, 01.10.99.)