Make your own free website on Tripod.com




GOST "VESTI": PROTOJEREJ RADOMIR NIKČEVIĆ, PROFESOR CETINJSKE BOGOSLOVIJE I DIREKTOR "SVETIGORE"


PLAŠIM SE DOLASKA TUĐINA!


• Ako se Crnogorci odreknu jednoga jedinoga brata koga imaju i koga je rodila ista majka, Srpska crkva, imaće tuđina za gospodara • U Crnoj Gori je na delu proces stvaranja novog naroda koji nema nikakve veze sa srpskim korenima • Samozvana "crnogorska crkva" je politička organizacija

Protojerej Radomir Nikčević, profesor Cetinjske bogoslovije i direktor crkvene izdavačko-informativne ustanove "Svetigora", narednih mesec dana, kako su "Vesti" već pisale, provešće u Australiji. S obzirom na prirodu poslova koje obavlja, ovaj sveštenik sigurno ima šta da kaže svojim sagovornicima. I on će to činiti tokom svog boravka.
Šira javnost je, podsetimo, saznala više o njemu tokom poslednjih, prilično burnih događaja u Crnoj Gori, gde deluje pokret za osamostaljenje, ne samo države, već i crkve. U tim zbivanjima, polovinom decembra, protojerej Nikčević se odlučio na gladovanje, u nameri da skrene pažnju na pokušaje tzv. autokefalaca da nasilno oduzimu - Vlašku crkvu na Cetinju čiji je on starešina. Zaključao se u crkvu, započeo post, hraneći se samo svetinjom i - prestao nakon punih 13 dana, kada je vlast dala pismene garancije o zaštiti crkve.

Protiv demona postom i molitvom

• Kako to da ste se, na pokušaj uzurpacije Vašeg hrama, odlučili na tako miroljubiv potez - post?
- To je bio način borbe koji nikoga nije ugrožavao, osim mene samog. Odlučio sam se na jevanđeljski način, bez uzimanja hrane i vode, uz redovno služenje i pričešćivanje. Poziv na takvu vrstu posta imamo od samog Gospoda Hrista u Jevanđelju, gdje Gospod kaže: "da se rod demonski izgoni postom i molitvom". Ja nisam izabrao štrajk, kako su neki govorili, već najstroži hrišćanski post, koji je jedino oružje kojim se pobjeđuje sila demonska. Nisam htio da pozivam narod da brani crkvu i da bilo čiji život ugrozim svojim postupkom, već sam htio da na ovaj način utičem na savjest onih koji su na vlasti i na savjest samih hrišćana, da se ova svetinja saborno odbrani. Crkva je odbranjena, dobijene su garancije, sada se ona policijski čuva od onih koji su htjeli da je uzurpiraju i oskrnave. Postavlja se pitanje da li će i do kada važiti ove garancije?
 

Crnogorce guraju u katolike

- Osnovno učenje Dukljanske akademije je da Crnogorci nijesu ne samo Srbi, nego čak nijesu ni Sloveni, već autohtoni Dukljani. Cilj ove kvazinaučne akademije je da dokaže da Crnogorci, kao autohtoni narod ne pripadaju pravoslavno-vizantijskom korpusu naroda, već rimskom zapadnom katoličkom korpusu - kaže protojerej Nikčević.


• Možete li za nas, u dijaspori, reći o čemu se tu zapravo radi? Kakva je Vaša ocena tih zbivanja o kojima slušamo?
- To nije nova pojava. U Crnoj Gori traje jedan dugogodišnji proces, proces stvaranja novog naroda. Poslednjih desetak godina je instalirano više raznih i raznorodnih institucija koje imaju zadatak da dovrše taj proces. Krajem prošle godine i početkom ove, određene političke strukture i pomenute institucije ubrzavaju stvaranje novog naroda koji bi da nema nikakve veze sa svojim srpskim korijenom. U tu svrhu stvoren je veći broj zavisnih i nezavisnih medija, raznih vladinih i nevladinih organizacija, stvorena je i Dukljanska akademija nauka i u cetinjskom SUP registrovana pseudoreligijska organizacija koja sebe naziva crkvom, a u stvari je petočlana organizacija raščinjenih i bivših sveštenika od kojih su trojica isključeni iz Crkve. Ta i takva organizacija stvorena je političkih ciljeva radi, a ne radi služenja narodu i misije hrišćanske u njemu. Taj proces će verovatno rasti kako se bude približavao referendum koji se uveliko najavljuje.

• Kakav je odnos aktuelne političke vlasti prema tim procesima u crkvi?
- Ne može se govoriti o procesima u crkvi, ako mislite na ovu pseudoreligijsku družinu. Pravoslavna crkva u Crnoj Gori je jedna i jedina, a to je 780-godišnja Mitropolija crnogorsko- primorska. Ne postoji druga crkva, nego postoji organizacija koja sebe naziva crkvom a koja nije crkvenog karaktera. Ne može se govoriti u ovom slučaju ni o sekti jer svaka sekta ima svoje učenje, svoje moralne propise i svoje nekakvo istorijsko uporište. Ova pseudoreligijska organizacija oblači se u spoljašnji crkveni dekor pokušavajući da prevari lakovjerne. Trebalo bi da znaju oni koji im pristupaju da više ima prava bilo koji kršteni laik da sebe naziva crkvom negoli ti ljudi.


Dedejić raščinjen u Carigradu

- Međutim, mnoge pristalice te, samozvane "crkve", su ili kršteni ili se sada krštavaju u manastirima Mitropolije (Ostrogu, Cetinjskom manastiru i drugim). Mali je broj pristalica ove pojave, koji prihvataju da ih, da tako nazovemo "krsti", Miraš Dedeić, predvodnik ove družine. Čak i oni znaju da Miraš nije blagodatni sveštenik, ali i pored toga oni su njegove pristalice. Dedeić nije raščinjen od Srpske crkve, jer joj kao sveštenik nikada nije pripadao, već je raščinjen od Carigradske patrijaršije, koja mu je ranije dala svešteničko dostojanstvo. Kada uzmemo u obzir činjenicu da je tako veći broj pristalica ove pseudoreligijske organizacije kršten u manastirima Mitropolije, a okuplja se na političkim skupovima, pri tom podržavajući kako samostalnu Crnu Goru tako i samostalnu crkvu u njoj, konačni je zaključak da imamo posla sa isključivo političkom organizacijom koja sebe naziva crkvom ne bi li prevarila onaj dio pravoslavnog naroda koji sutra treba da bude na referendumu za stvaranje nezavisne države i novog naroda.

• Međunarodna zajednica, barem trenutno, nije blagonaklona prema otcepljenju Crne Gore. Da li to, po Vama, znači da će ovi unutrašnji procesi rasti ili će opadati?
- Narodna mudrost kaže: "Ko neće brata za brata, hoće tuđina za gospodara." Ja se, kao sveštenik, plašim, ne želeći nimalo da se bavim politikom na način kako se bave savremeni političari, da ako se Crnogorci odluče i odreknu jednoga i jedinoga brata koga imaju, kojeg je rodila ista majka, Srpska crkva, da će imati tuđina za gospodara. Na Crnogorcima je da odluče hoće li da imaju "mirovne trupe", kao što imamo na Kosovu, ili će da imaju zajedničku državu sa Srbijancima, uređenu kao što se uređuje jedno uspješno i bogato domaćinstvo. Ko nije vidio Kosovo i poslednje stradanje našeg naroda svetosavskog, i koga se to stradanje ne tiče, a koje smo mi, pojedini episkopi i sveštenici videli tamo, taj može ulaziti u političke egzibicije stvaranja nove Crne Gore, novog naroda... ali je pitanje cene te ideje, i koliko nove patnje i stradanja narodnog treba da se prinese da bi se ta ideja realizovala.

Svedok zajedničkih korena

- Zašto je separatistička politika krenula otvoreno u sukob s Crkvom? Jer Crkva je najstariji i najistinitiji svjedok, ona je vjekovni svjedok zajedničkog porijekla i Srbijanaca i Crnogoraca i Hercegovaca, pravoslavnih... živi svjedok našeg zajedničkog korijena. Moja crkva, Vlaška crkva, dobila je taj naziv zato što su njeni osnivači 1446. ili 1447. godine došli sa Zlatibora iz Starog Vlaha. Preci današnjih Donjokrajaca, znači onih čija je to crkva, čiji su grobovi oko te crkve, oni su ondašnji Srbijanci iz Staroga Vlaha. Sad vi zamislite taj paradoks da ovdašnji potomci Srbina Ivana Borojevića rodom sa Zlatibora, koji sa sinovima polovinom petnestog vijeka dolazi u od Turaka slobodno Cetinjsko polje, a koji je bio veliki ratnik i jedno vrijeme komandant grada Niša, i koji je ostavio svoje kosti kraj Vlaške crkve, dakle one crkve koju je on sa sinovima sagradio - u Srpskoj crkvi i u svom sadašnjem svešteniku, to jeste meni, vide svoga neprijatelja i izdajnika Crne Gore - objašnjava prota Nikčević.



Dijaspora slobodnije diše


• Gde je Crkva u otadžbini danas?

- U ovoj duhovnoj opustošenosti koja je na delu, mi u otadžbini imamo još težu situaciju nego što je u dijaspori, kada je riječ o odnosu našeg naroda prema crkvi. Dijaspora je uvijek slobodnije disala. E, sada možda imamo priliku, poslije ovih promjena, da i crkva neposrednije uđe u javni život svog naroda. Da iznađe metode i načine ulaska u maticu života svog naroda. Ako narod neće u crkvu da ide, onda crkva mora da ide u narod. Poslije 60 godina se shvata da je crkva kičmena moždina našeg naroda, njegova duhovna potka oko koje se narod sabira i utvrđuje. Ako narod nema jaku duhovnu osovinu, onda svaki vjetar može da ga oduva.

• Postoji li, u odnosu na tu novu ulogu u novim uslovima, nakon promena, opasnost od možda prevelikog povezivanja sa vlašću?

- Crkva se po prirodi svojoj ne veže za instituciju vlasti, ali očigledno da u vlasti postoje pojedini ljudi koji bi da preko crkve dođu do potrebnih političkih poena. Ne govorim o ljudima u vlasti koji su istinski i pravi hrišćani i žive prevashodnim duhovnim životom. Pojedini ljudi koji se bave politikom nastoje da se vide u crkvi pored pojedinih crkvenih ljudi, ne bi li se pred narodom pokazali većim autoritetima, jer se Crkvi, hvala Bogu, opet najviše veruje. Pokazalo se kod nas u Crnoj Gori da je takav odnos prema Crkvi u stvari zloupotreba Crkve. Kada dođe vrijeme da crkva kao nebozemni organizam koji ima najdublje pamćenje provjeri takve političare, onda se pokazuje da oni nijesu spremni da prime savjet ili kritiku. Kada Crkva daje sud o nekom vremenu ili ličnosti, onda se to po tim i takvim političarima naziva politikom, a kada oni pokušavaju da upletu Crkvu u svoje političke i partijske igre, onda to nazivaju demokratijom.

 

Sergije Princip