Make your own free website on Tripod.com




Pismo Njegosa dalmatinskom guverneru Johanu fon Turskom

J.A.TURSKOM

Cetinje, 17.novembra 1848.

 

              Vase Visokoprevoshoditeljstvo,

              Istina je da su Crnogorci spremni da budu u pomoci svojoj braci Hrvatima, jedno po jedinoplemenosti, a drugo po njihovoj prirodjenoj naklonosti vojnicke trudove snositi. Videci ja da moja sobraca Srbi i Hrvati pokazuju se najavno da pravcem idu naklonjeni k narodnosti i k poredku, i mene je ista misao odusevljavala koja i Crnogorce, ako ustanak Srbah i Hrvatah ne bi bila slijepa neka podstreka, koja bi na obste nase poruganije pred svijetom sluzila. Kada bi ovo posljednje bilo, Boze me sacuvaj od toga ucastija, tada bi ja njih za najposljednji narod u svijetu drzao, tada bi mi se mrsko bilo njihovijem bratom nazivati. Ako su oni najsramotniji put izdajstva zakonosti svoje srece izabrali, pa kada bih ja u tome njihovim ucastnikom bio, onda bi se krio od sunca i od ljudih.

Vase Visokoprevoshoditeljstvo, svagdasnji moj prijatelju, srdecno Vi zahvaljam na primjecanija u Vasem pismu. Vi mene poznajete dobro, radi toga i uvjereni tvrdo mozete biti da se mojom voljom nista preduzeti nece sto bi me s ovom sakom naroda svobodnoga ucinilo otpadnikom od pravoga i opamecenog svijeta.

Ovim vas uvjeravajuci i odgovarajuci Vam na Vas dragi list od 2.noemvrija n.s. pod N° 2484 pr., cest imam ostati s obicnim uvazenijem.

Vasega Visokoprevoshoditeljstva
Pokornjejsi sluga
Vladika crnogorski

P.P.Njegos

 

…..” – Njegos je 1848. g. namjeravao da posalje u pomoc 2000 Crnogoraca banu Josipu Jelacicu. Dalmatinski guverner Johan fon Turski obratio se 2.novembra 1848.g.jednim pismom Njegosu, koje se cuva u Arhivskom odjeljenju Drzavnoga muzeja na Cetinju i koje je, na zalost, dosta vlaga unistila. Evo jednog dijela toga pisma:”Upravitelj okruzija kotorskog javio mi je da je naumilo Visokopreosvjascenstvo Vase poslati u pomoc njegovoj preuzvisenosti banu hrvatskome gospodinu baronu Jelacicu jednu cetu od 2000 Crnogoraca i to ili po moru ili suvim kroz ovu provinciju. Po sadasnjem stanju stvari ne mogu inace uciniti, da ne izjavim Visokopreosvjascenstvu Vasemu mnjenije moje u smotreniju posiljanja Crnogoraca po kojemu sovjetovatelno bi bilo ovu ekspediciju ne preduzimati ili je posle otloziti, jerbo bi to, moze biti, gospodina Bana ne u malu nepriliku,…..”