Make your own free website on Tripod.com

 

 

 

 

OTVORENO PISMO RAJKA CEROVICA MARKU VEŠOVICU

 

Nemoj, Marko...
Napisao si žestoko i neprijatno pismo Jevremu Brkovicu. Tražiš da te briše iz clanstva Dukljanske akademije samo zbog toga što je u njoj i Novak Kilibarda. Uzimaš mu, naravno s pravom, za neoprostiv grijeh što je svojevremeno oduševljeno pozdravljao formiranje fantomske Dubrovacke republike i širio oko sebe onaj srpski folklor koji je jednoj zemlji, možda i citavim narodima, pa i srpskom, dobrim dijelom došao glave. Ako cemo samo tako razmišljati i meni i tebi odavno bi sljedovalo samoubistvo ili možda vegetiranje bez i trunke nade. Šta bi rekao da si ti kao ja bio neposredno nazocan mitinzima AB revolucije u zavicaju. Gotovo sva Crna Gora tih dana je bila definitivno problejala. Digla je bila na macugu sliku jedne debele guzice kojoj se do najveceg stepena idolatrije klanjala i metanisala. Da vidiš te snimke ispred Skupštine koje i danas pažljivo cuvam, da vidiš ta izbezumljena i od ostrašcenosti izbalavljena lica kako klicu "Slobo, slobodo!", a zatim nastavljaju "Od Topole, pa do Ravne Gore!". Najmanje je sada važno što su me ovdje tada pljuvali, što su mojoj, sada pokojnoj majci, i ti samo neki, drugi su i nju sirotu zbog mene zaobilazili, prilazili kao da joj izjavljuju saucešce, skrušeno izustivši "Šta bi Rajku?". Možda ceš reci da pretjerujem, ali moja tadašnja patnja nije bila mnogo komfornija od tvog života u Sarajevu pod srpskim bombama. Ovamo nijesu padale bombe, ali su mi poslali ubicu koji samo svojom greškom nije završio posao. Racunao je da je jedan silovito i profesionalno izveden udarac u glavu za sva vremena dovoljan za moju skromnu tjelesnu konstrukciju. Vlast se tada otvoreno sprdala sa tobožnjom istragom. Na celu crnogorkog MUP-a stolovao je neki Pavle Bulatovic, danas ministar vojni u zemlji koja više ne zna ni ima li vojske, ili cija je, dje su joj granice, dje joj je krilo ili šupak. Tada bih ga, da sam imao priliku, možda zaklao zubima, a danas...

Nemoj, Marko...
Novak Kilibarda je, i to za sada jedini u Crnoj Gori, imao moralne snage da prizna kako je nekada jeo govna. A šta je sa drugima? I oko one tadašnje neandertalske Narodne stranke i tada jedinstvenog DPS-a širio se podjednaki smrad. Novak je neosporno licnost. Sjeti se da si i ti nekada, prije ovog rasula, vodao po Crnoj Gori Matiju Beckovica i držao mu uvodno slovo. Tebe su otrijeznile Karadžiceve bombe, a mene, uz nezasluženi licni udes, možda poniženje Crne Gore, jer sam ovdje živio, pa tu sramotu vjerovatno bolnije osjecao. Najmanje je važno što su me tada istjerali s posla, svaka vagabunda mogla da me isprebija na ulici i za to dobije nepodijeljeni aplauz važeceg javnog mnijenja. Rajo Cerovic, televizijski diktator, veliki protivnik "ispravnih" AB mitinga. Naravno da sam bio protiv i u sve se njihove tekovine i danas poserem.

Nemoj, Marko...
U Crnoj Gori još ima mnogo mraka. Tek je odškrinut prozor. Još njome krstare glibavi srpski popovi, a vlast im drži skute i rukave. Još se u mome i tvome Bijelom Polju uneredjuju u onog divnog i darovitog covjeka Rista Ratkovica. Još smrdi Trg pjesnika u Budvi odakle su dopirali pijani glasovi srpskih i srbocrnogorskih provincijskih piskarala i bukaca. Još se kod nas njeguje šovinisticki, a tobože internacionalni Sajam knjiga u Hercegnovom i to sve o državnom trošku. Mora se još mnogo izdržati da bi ovdje zasijao tracak nade.

Nemoj, Marko...
Plašim se da nijesi još uvijek dovoljno shvatio otkud ovoliko zla, neznanja i tuposti, ovoliko gadluka i u našem zavicaju. Pažljivo razmisli: Svi smo mi proizvod najgoreg obrazovnog modela u svijetu, najnazadnije nauke kojom su nas odgajali. U Crnoj Gori svi znaju za nepostojeceg Miloša Obilica ili nepostojecih devet Jugovica, a ne znaju za hiljade svojih mucenika koji su herojski umirali za ovu zemlju. Još mnogi misle da smo mi izgubili tu jebenu Kosovsku bitku 1389. godine, da smo tobože u njoj i mi Crnogorci ucestvovali i slinili nad tim porazom, a 110 godina poslije te bitke i gubljenja toga carstva Crna Gora je, oslobodjena nemanjicke okupacije i vizantijskog nesojluka, živjela kao slobodna i nepokorena država, štampala svoj Oktoin u svojoj državnoj instituciji. Ajde ti objasni to nekome. Slušao sam kako ispred Skupštine Crne Gore, u vrijeme AB revolucije, svršavaju pjesmom "Ne tražimo ništa novo nego carstvo Dušanovo". Zamislite da im je neko tada rekao: imate Dušanovo carstvo. Izvolite! Riknuli bi ko Damjanov Zelenko, jer biše tek tada shvatili da im ni Beograd nije u Srbiji, a da ni metar Save i Dunava nije srpski. Shvati da niko ništa ne zna, da su nas definitivno pokrali u školi. što je najtragicnije - budi uvjeren da ce nam slicna škola i slicni prosvjetni radnici u Crnoj Gori i dalje uciti djecu. Ja sam svoju išcupao ispod takvih prosvjetnih radnika i takve škole, poslao da se potucaju, i o svom ruhu i kruhu studiraju u Italiji. Tamo nece uciti domacu istoriju, ali ce bar biti sigurni da nece uciti pogrešno.

Nemoj, Marko...
Ljut si na Kilibardu koji je jedini imao muda da kaže i sebi i mnogima bar dio istine. Znaš li da je ovdje malo ko šta umio da shvati pocetkom ovog haosa. Nije trebalo previše pameti da se povežu dvije unakrst: Zar Hitler nije poceo sloganom "Svi Nijemci u jednoj državi", zar mitinzi AB revolucije nijesu bili bukvalno pandan minhenskim pivnicama? Dakle, jasno kao dan radjanja srpskog fašizma i srpskog pravoslavnog fundamentalizma! Eto, pa sad reci koji crni intelektualci, koji kurcevi akademici i SANU i CANU? Velikosrpski školski i kulturni model, kroz koji smo obojica prošli, i danas na žalost mladji još prolaze, i u Crnoj Gori ne stvara intelektualce, nego armiju brava.

Nemoj, Marko...
Dozvoli da te na kraju malo razonodim. Sjetih se divne anegdote koju sam cuo od pokojnog Nika S. Martinovica: nadgornjavaju se Njegoš i Bajica. Bajica hitriji na rijecima razljuti Njegoša koji skreše: "Sve vas Bajice treba vratiti u majku, pa vas ponovo prejebat da biste postali ljudi". To prica Niko koji je sam Bajica. Izgleda da nas možda ne treba vracat tako daleko, ali nas sve ponovo treba posaditi u neku normalnu školsku klupu, pa izvesti operaciju o kojoj je Niko govorio. Možda bi, zaista, nešto od mnogih tek tada bilo.

Ostaj mi zdravo i manje se ljuti!

Rajko Cerovic