Make your own free website on Tripod.com

RODJENJA U CRNOJ GORI

 


 


                 
  




    Program
    Uprava
    O nama
    Mape
    Zanimljivosti, pisma, ...
    Podsjetnik o CG
    Prezimena u CG
    Plemena u CG
    Obicaji u CG
    Linkovi
    Slike i amblemi
    Search


        

   

  


 


Zivot zene u Crnoj Gori u danima trudnoce po svakodnevnim obavezama nije se razlikovao od obicnih dana. Vrlo cesto bi se zena porodila na njivi, kopajuci ili zanjuci zito, negdje na putu ili pak u sumi kada bi isla po drva. U svim ovim i drugim slucajevima, ukoliko se pored porodilje ne bi nasal neka druga zena ova bi se pored porodila sama, i jednostavno, sa djetetom u pregaci ili rasi (suknji) dosla kuci. Inace, obicaj je u Crnoj Gori da zenu u kuci poradja svekrva, jetrva, zaova ili neka zena koja je vicna tome poslu. Cim se dijete rodi, porodilji daju dosta tecnosti (toploga mlijeka, grusavine, ako je tada ima, topple supe), zatim, skuva se gotovac-cicvara, naravno, ovo sve tamo gdje toga ima. Dijete prvi put najcesce zadoji ona zena koja u kuci doji svoje dijete, a nije bio rijedak slucaj da to ucini neka druga zena iz komsiluka. Pri tome se nije gledalo da li je ona hriscanka ili muslimanka. Bilo je najbitnije da je dojilja zdrava zena. U Crnoj Gori nije bio obicaj da porodilja lezi u kuci i da ne radi nista za duze vrijeme. Andrija Jovicevic je u knjizi "Zeta i Ljeskopolje" naveo:"Treceg dana iza porodjaja mora ustati (misli na porodilju, primjedba V.S.). Koja zena ne donese cetvrtog dana kacu vode sa ubla, tu nema prave zene".

Onog momenta kada se zena porodi, odmah nakon porodjaja, neko od prisutnih obavjestava njenog muza da je dobio sina ili kcer. U najvecem broju slucajeva, sa malim izuzecima, otac djeteta, djed ili stric, a kod muslimana djever porodilje, izadje iz kuce i puca iz vatrenog oruzja ako se rodilo musko dijete, a u slucaju rodjenja zenskog djeteta, pucanje izostaje. Koliko se pridavala vaznost rodjenju muske djece govori ovaj primjer. Jedan starac koji je zivio 104 godine (umro je 1950.godine) kada bi cuo da mu je neka od snaha rodila zensko dijete imao je obicaj da kaze:"E,kami ti ka ti je"! a kada se rodi musko dijete:"blagos mi u dom"! Tada je isao u kafanu da cascava, bez obzira koje je to dijete po redu. Vrijedno je paznje navesti jednu anegdotu koju smo culi u Niksicu:"Za vrijeme turske vladavine, jednom Crnogorcu u Niksicu pridao se sin. Po obicaju izasao je ispred kuce i opalio jedan metak. Njegov komsija Turcin, pitao ga je - Sto je jutros Crnogorce? Ovaj mu je odgovorio - Pridao mi se sin! -Neka ti je ziv i zdrav! A koje ti je to dijete po redu? - pitao je Turcin. - Jedanaesto - odgovorio je Crnogorac. - Ali ce ti biti nesrecan u zivotu - rekao je Turcin. - Zasto mi to veils, aga? - pitao je CRNOGORAC. - Ako se bude mrlo po redu - odgovorio mu je Turcin.

Kada se rodi musko dijete svi se u kuci raduju, a kada se ono rodi poslije vise zenske djece, onda se domaca radost i veselje prenese na citavo bratstvo ili selo. Svi dolaze na cestitku i govore:" Ziv van bio, srecan i dugovjeca. Bolji bio od oca ko konj od magarca!" Uglavnom svi iz sela, pa i sire, dodju na cestitku i svi se vesele prinovi. Kada prilaze kuci, muskarci pucaju iz vatrenog oruzja. U Zeti je nekada bio obicaj da u kucu prvo ulaze muskarci pa za njima zene. U kuci nema ni porodilje, ni djeteta, niti oca djeteta. Kazu to je sramota. Goste docekuju ostali ukucani". [ Ovdje treba reci zasto se pucalo kada se rodi musko dijete. Po praznovjerju na ovaj nacin su se plasili zli dusi koji su eventualno mogli napasti novorodjence i porodilju].

Za odnos oca prema muskom porodu ne moze se reci da je diskriminatorski u odnosu prema zenskom, kako to neki zele da prikazu. Naprotiv, Crnogorci su privrzeni svojoj porodici, a posebno svojoj djeci. Medjutim, vise se raduju rodjenju muskog djeteta. Prije svega zbog zelje da se nastavi loza - da se kuca ne istrazi. Drugo nekada je trebalo vise muske radne snage, vise branilaca (vise pusaka), jer je od brojnosti muskih glava zavisila i jacina porodice, bratstva i plemena. Iste razloge za prizeljkivanje muskog poroda, kod oceva, imamo i danas. Na suprot ovome, majke gledaju da im je dijete zdravo (da je rodjeno s nacinom), mada i one prizeljkuju da imaju prve muske pa zenske potomke.

Nakon rodjenja djeteta, roditelji, ili djed i baba, ili neko ko je posebno cijenjen u kuci, a ponekad i kum, odaberu ime djetetu. U slucaju kada roditeljima umiru mala djeca, tada porodilja sa kolijevkom stane na nekoj raskrsnici puteva i prvi koji naidje kaze mu:"Kumim te Bogom, daruj ime ili nadjeni ime ovom mom sinu". Ovaj,najcesce, znajuci za ovaj obicaj kaze:"Neka se zove….(kaze neko ime) i neka je ziv, zdrav i dugovjecan". Ovo se zove kumstvo od nevolje ili kumstvo od nuzde. Kod muslimana je, najcesce, obicaj da roditelji odaberu ime djetetu i zatim pozovu nekoga ko je vjerski obrazovan da uz molitvu ozvanici ime djetetu. Ovo se cini sto nekrstenom djetetu, u slucaju smrti, dusa ne bi otisla u raj. Tog dana je posebna svecanost u toj kuci.

Kod svih zitelja Crne Gore nastoji se da se djetetu da ime sto prije, a najcesce u roku od 2 do 3 dana po rodjenju. Ponekad se to uradi i prije rodjenja djeteta. Takodje, nastojalo se da se dijete sto prije krsti. Istina, kod nekih se sa tim odugovlaci i do godinu dana (Katunska nahija, Ljesanska nahija, Ljeskopolje). U Bijeloj - Boka Kotorska, krstenje se obavlja u crkvi ili kuci roditelja uz prisustvo krstenog kuma, kumovi se preko djeteta poljube i govore - "Sada postadosmo pravi kumovi, dijete nam je svjedok". Poslije krstenja, u kuci domacina se pravi porodicna svecanost, na kojoj, obavezno, pocasno mjesto ima kum. Pored kuma tu su i druge zvanice i svakako, svestenik koji je krstio dijete. Kum uvijek daruje svoje kumce zlatnikom ili novcem, a porodilja kumu uzvraca poklon. Najcesce se kum daruje lijepom kosuljom, carapama, peskirom i sl. Ostali koji dolaze na cestitku rodjenja, na babine (babinje, povojnicu), daruju novorodjence, i to muskarci novcem, a zene takodje novcem ili nekim odjevnim predmetom za novorodjence. Porodiljina majka je obavezna, kod vecine u Crnoj Gori, da donese ili posalje svu opremu za prvo novorodjence. Na babine, odnosno na cestitku rodjenja djeteta, uvijek se ide prije podne. U Bijeloj - Boka Kotorska - ide se u toku cijelog dana, sve "dok je sunca". Ovo se tumaci da je to radi napretka djeteta. Kod muslimana je bila sramota da porodiljina majka ide na babine. Ona je svoje darove slala po drugome. Kod malisorskih katolika je obicaj da se porodilja sa djetetom salje u rod poslije nedjelju dana od porodjaja i u rodu ostaje najmanje tri nedjelje. Cestitke primaju obije kuce. Inace, na babine se kod vecine naroda u Crnoj Gori islo do 40 dana od rodjenja djeteta, a kod nekih i do godinu dana.

Danas su svi ovi obicaji u vezi sa radjanjem djeteta u mnogome izmijenjeni. Citajuci knjigu Jovana Vukmanovica "Pastrovici, antropogeografska ispitivanja" (Cetinje, 1960.g.), zapazili smo da je dat dosta detaljan opis rodjenja u Pastrovicima do pocetka XX vijeka pa smo zbog toga preuzeli tekst u cjelini.

"Rodjenje - Do pocetka XX vijeka nije se ukazivala neka osobita paznja nosecoj zeni. Bilo je, stavise, slucajeva da se porodi u planini ili na njivi prilikom rada. Medjutim, danas su svi ukucani prema njoj obazrivi i ne dozvoljavaju joj da obavlja nijedan tezi posao u kuci ili van nje. Postoji vjerovanje da djetinja zena ne valja da preskace ralo niti konopac. Prilikom porodjaja se kod porodilje, osobito ako je prvackinja, prvi put radja, nadje neka starija, iskusnija zena, koja pazi na nju i dijete. Cim se dijete povrgne, rodi, poskrope ga bogojavljenskom vodom, okupaju vinom i po mogucstvu premazu uljem koje je doneseno iz ma kojega manastira u kome pociva svetac. Dijete zadoji zena koja ima sina, da bi porodilja ubuduce radjala muski porod, pa ga onda povije u kolijevci. Porodilja lezi u postelji nekoliko dana. Istoga dana kad se prida dijete dolazi svestenik da zakrsti vodicu i izvrsi prekadu, posto se smatra da je kuca necista. Roditelji se raduju mnogo vise muskom nego zenskom djetetu, ali ipak danas nema nekog vidnog veselja kad se rodi sin, kao sto se to uobicavalo u predjasnje doba. Do kraja XIX vijeka bio je obicaj da muskarci iz susjedstva, bratstva i od svojte cim bi culi da se rodio sin, dolaze na cestitanje, pucaju iz pusaka ispred kuce i darivaju novorodjence novcem, stavljajuci mu poklon na kolijevku. Posjetioci bi napili vinom ili rakijom u zdravlje novorodjenog bratstvenika i razisli se kucama.

Oko djeteta danas uglavnom sve stvari priprema porodilja. Jedino joj majka donese nesto kolaca i platna za dijete. Ovo majcino dolazenje i donosenje zove se povojnica. Osim majke, na babine dolaze joj jos sestre, rodjake, kume i od bliznje svojte, i svaka joj donese po neki sitniji dar. U posjetu se ide najdalje za cetiri dana poslije rodjenja. U starije doba majcina povojnica bila je bogata i skupocjena. Majka je bila obavezna da svojoj kceri, kad bi rodila prvo dijete, dodje sa sinom ili, ako ga nije imala, djevericicem na povojnicu i da donese kolijevku sa svima potrebnim haljetcima, tri-cetiri fase (kupovni pojasevi), od pet do deset pelena, pecivo, par kokosaka, onoliko pogaca sa utisnutim proskurnjakom koliko je bilo zena u kuci i odiva iz nje, pet-sest litara vina i flasu rakije. Ako majka nije bila ziva, mjesto nje na povojnicu je isla strina ili snaha porodiljina i nosila isti dar. Na povojnicu se mnogo gledalo, osobito je o njoj vodila racuna svekrva. Bilo je slucajeva da ona zahtijeva od sinovljeve taste koliko ce cega donijeti. Prilikom rodjenja drugog djeteta djevojacka majka nije bila obavezna donositi kolijevku, vec samo sitnije stvari. Mnoge kuce nijesu imale materijalnih mogucnosti da spreme ovakve povojnice, osobito ako je bilo vise udatih kceri. Stoga su se Pastrovici sastali 1909. i rijesili da ukinu staru povojnicu, narocito je zabranjeno da majka ubuduce donosi kceri kolijevku.

Kad se rodi dijete u kuci, stavi se neko gvozdje u ognjiste, obicno potkovica, da ne bi novorodjence bolovalo od stomaka. To se isto uradi i kad dijete zaplace. Ako djeca umiru, pri novorodjencetu se stavi neka trava ili zub od vuka; kad se dijete razboli stavi se noz pod prag. Iz kuce u kojoj je novorodjence ne valja davati oganj izvjesno vrijeme. Porodilja pije obavezno zivu, izvorsku vodu, da bi imala vise mlijeka. Smatra se da je porodilja necista za cetrdeset dana i da za to vrijeme ne valja da ide u crkvu, mlin i gumno. Po istecenom roku ode pravo u crkvu i time se oslobodi necistoce, a zatim moze ici i na sva ostala mjesta.

Krstenje. - Roditelji nastoje da sto prije krste novorodjence, jer ne valja drzati nekrst u kuci. Obicno krstenje obavljaju poslije osam, pa do petnaest dana. Jedino ako se dijete rodi bolesno, krste ga odmah. U izvjesnim slucajevima: ako se ocekuje kum, ako odmah zapne post ili usljed materijalnih oskudica, krstenje se moze odloziti i na duze vrijeme. U ovim slucajevima dijete stave u "mali krst", da ne bi umrlo prije nego "krst primi", sto bi se smatralo za veliki kucni grijeh. Uvijek se kum, koji je ponajcesce vjencani, poziva na kumstvo na osam dana ranije. On obicno dolazi ujutro onoga dana, koji je ponajcesce nedjelja, kad se krstenje obavlja. Za kuma se skoro uvijek poziva muskarac, rijetko kad zena, jedino u slucajevima kad joj muz nije kod kuce, kad su joj sinovi maloljetni ili ih uopste nema, a kumstvo vec odranije postoji izmedju njihovih kuca, pa smatraju da nije lijepo niti srecno ga prekinuti. I u ovakvim slucajevima mnogi ce prije pozvati na kumstvo bliznjega rodjaka svoga starog kuma, negoli njegovu zenu. U jednoj istoj kuci mogu kumovati muz i zena dok su oboje u zivotu. Krstenje se uvijek obavlja prije podne, dok dan raste, da bi i dijete bolje raslo. Dok se god obred krstenja ne obavi, rijetko ce koji kum da ista jede, pije ili pusi, vjerujuci da ce zbog toga dijete imati bolje zube. Na krstenju koje se ponajcesce obavlja u crkvi, obicno roditelji daju ime djetetu, uzimajuci ponajcesce imena novorodjencetovih predaka".

Opis obicaja vezanih za rodjenja djece u Crnoj Gori nijesmo prikazali pojedinacno po mjestima ili oblastima, kako je to uobicajeno, jer smo na osnovu pricanja nasih brojnih sagovornika zakljucili da su ovi obicaji gotovo istovjetni ili da postoje neznatne razlike. Tamo gdje ima razlika posebno smo ih naveli. S tim u vezi, logicno je da smo i imena nasih sagovornika izostavili, a radi se o istim ljudima koji se pominju u ovoj knjizi.

Vasilije Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori"






    
    Monitor
   
Vijesti
        politika
        drustvo
   Pobjeda
        politika  
       
aktuelnosti  
    Medija klub
    Montenegro.com
    MNNews on line
    Nezavisna CG
   
    
   
Radio Crne Gore