Make your own free website on Tripod.com

OBICAJI NA SLAVAMA

 

U CRNOJ GORI

 


                 
  



    Program
    Uprava
    O nama
    Mape
    Zanimljivosti, pisma, ...
    Podsjetnik o CG
    Prezimena u CG
    Plemena u CG
    Obicaji u CG
    Linkovi
    Slike i amblemi
    Search


    

   

  

 


Svaka pravoslavna i katolicka kuca ima po jedan dan u godini koji slavi i to se zove krsna slava ili krsno ime. To je ustvari slavljenje svetitelja, onako kako je predvidjeno crkvenim kalendarom, a za koga se vjeruje da je zastitnik loze i porodice, odnosno bratstva. Od davnina postoji vjerovanje da su se na taj dan krstili neki nasi preci, ili da se toga dana desila neka radost u kuci, bilo da se izbjegla neka nesreca ili da se ispunila neka nada. U znak zahvalnosti prema svetitelju cije je ime u crkvenom kalendaru zapisano toga dana, ljudi su taj dan odredili za svoju slavu, a u cast svetitelja koji predstavlja posrednika kod Boga. Svetitelj je ujedno i zastitnik porodice, bratstva, pa i plemena. Najcesce jednu istu slavu slavi citavo bratstvo ili vise bratstava, pa cak i citavo pleme (kod katolickih malisora), o cemu ce kasnije biti vise rijeci. Krsna slava se ne mijenja i ona se prenosi s koljena na koljeno, sa potomstva na potomstvo. Istina, ima malo slucajeva da je neko promijenio krsnu slavu. To se moglo desiti iz vise razloga. Mi cemo ovdje navesti jedan razlog za koji smo nedavno culi i koji je istinit. Predak danasnjih Stojanovica iz Pazica kraj Danilovgrada, od bratstva Martinovica iz Bajica kraj Cetinja, pobjegao je od krvne osvete i stanio se u Pazice. Slavio je krsnu slavu Svetoga Jovana (20.januara). Kako je ovdje obicaj da svi idu na slavu svakome komsiji ili prijatelju, to je domacin morao ove ljude docekivati sa dosta hrane i pica, a taj trosak nije bio mali za ovog siromasnog inokosnog Stojanovica (koji je uzeo prezime Stojanovic, takodje zbog krvne osvete). Za slavu se morao zaduziti, da bi kasnije oskudijevao vracajuci dug. Ta "nevolja" ga je natjerala da uzme krsnu slavu Svete Petke koju slavi najveci broj bratstava u Bjelopavlicima.

U Crnoj Gori se slavi mnogo svetitelja, a najvise je onih koji slave: Svetog Nikolu-Nikoljdan, Svetog Arhandjela Mihaila-Arandjelovdan, Svetog Jovana-Jovan\njdan, Svetog Velikomucenika Djordjija Djordjije-Djurdjevdan, Svetu Petku itd.

Pored krsne slave, neke kuce-porodice obiljezavaju, prisluzuju, proslavljaju (prislavice, posluzbice) jos jedan dan u godini u vezi sa nekim svecem. To cine oni ljudi ili bratstva kojima se toga dana desilo nesto izuzetno lijepo ili (zbog nekog grijeha) nesto lose. Istina, taj dan se ne obiljezava kao krsna slava, vec vise kao dan kada se odaje postovanje i zahvalnost tom svecu. Toga dana se u krugu porodice ili manjeg bratstva pripremala manja svecanost, koja se obicno obiljezavala boljim i svecanijim ruckom.

U stari vakat, skoro svaka kuca je imala ikonu sveca ciju slavu slavi i ona se drzala na vidnom mjestu na zidu sobe. Ako je neko imao kandilo, ono se drzalo ispred ikone. Inace, obavezni symbol krsne slave i danas je svijeca, koja na dan slave gori od ujutro do uvece.

Krsna slava je za vjernike najveca svetinja. Kada se neko zakune:"Krsne mi slave" ili "Svetog mi Nikole" (ako mu je to krsna slava) treba mu vjerovati, jer se zakletva izgovara sa velikim strahopostovanjem. Kada se kletva odnosi na slavu, kao:"Nit slavio nit se veselio", ta kletva se prima sa uzasavanjem i strahom.

Po pravilu, krsna slava se slavi tri dana. Neki vjernici (u Sandzaku) drugi dan nazivaju pojutarje, a treci ustavci. Toga dana prijatelji odlaze. Istina, ima slucajeva da prijatelji odlaze cetvrtog dana. Obicno su imucne porodice slavu slavile tri dana, sto neke i danas cine. Pored ovoga, zajednicko za sve one koji slavu slave je da obavezno na slavu dolaze odive i neko od glavnih prijatelja. Oni najcesce dolaze uoci slave. Takodje, za slavu se kolje dobar brav ili prase, a kod nekih cak i po dva brava. Interesantno je napomenuti da se za tu priliku klao najbolji brav. Nerijetko se desavalo da domacin kuce mjesec-dva pred slavu posebno hrani brava koga je odredio da kolje za slavu. Na ovo upucuje dobro poznata narodna prica koja govori kako je nekom domacinu crkavala stoka i kada mu je neki mudrac rekao da je to zbog toga sto za slavu kolje najslabije zivince, umjesto da kolje najbolje. Nesrecni covjek je poslusao savjet mudraca i ubuduce je za slavu klao najbolje iz obora. Od tada mu stoka vise nije crkavala, i sve mu je poslo u napredak.

Svi pravoslavni vjernici u Crnoj Gori za proslavu krsne slave spremaju slavski ili krsni kolac tzv. Krsnjak. To je okrugao hljeb od psenicnog ili bijelog brasna, ukrasen sa gornje strane krstom i drugim figurama od istog tijesta, ili proskurama - drvenim pecatom za ukrasavanje slavskog kolaca. Krsni kolac se uz molitvu na dan slave presijece sa donje strane unakrst i prelije vinom. Ovo cini svestenik zajedno sa domacinom kuce, a ako nema svestenika to cini domacin kuce, a ako nema svestenika to cini domacin kuce sa jos nekim iz porodice, po mogucnosti, muskarcem.

Na osnovu razgovora sa velikim brojem starijih ljudi iz raznih krajeva Crne Gore, dosli smo do zakljucka da su obicaji obiljezavanja krsne slave u najvecem dijelu isti ili slicni. Mi cemo ovdje dati cjelovit opis obiljezavanja krsne slave u Bjelopavlicima, i s obzirom na njenu specificnost, kod katolickih Malisora u Zeti, a zatim cemo navesti razlike tamo gdje one postoje.

U Bjelopavlicima se obicno kaze da je Sveta Petka krsna slava svih Bjelopavlica. To je donekle tacno, jer najveci broj bratstava u Bjelopavlicima slavi Svetu Petku kao svoju krsnu slavu, a samo jedan mali broj bratstava slavi druge slave. Razgovarali smo sa velikim brojem ljudi iz vise sela u Bjelopavlicima i niko nam nije znao objasniti zasto su brojna bratstva odabrala Svetu Petku kao svoju krsnu slavu. Jedino sto se moglo cuti je da se Sveta Petka u Bjelopavlicima slavi od davnina, i da niko od Bjelopavlica ne prisluzuje drugu slavu, prislavicu.

Svaki domacin u Bjelopavlicima se priprema da proslavi krsnu slavu uz bogatu trpezu. Nastoji se obezbijediti dobar brav, koji se pece, a ponegdje i kuva. Pored ovoga, na trpezi se nalazi dosta prsute, sira, salate, priganica, slatkisa, a od pica dosta rakije i vina, kao i domacih sokova. Domacica ispece slavski kolac od psenicnog brasna koji je ukrasen raznim figurama od istog tijesta.

Glavna svecanost je na dan slave. Medjtim, odive koje se nikada ne zovu, ako zive negdje daleko, najcesce ce doci uoci slave i svakako neko od glavnih prijatelja, koji se, takodje, ne zovu. Ustvari, u Bjelopavlicima se na slavu niko i ne zove. Jedino se moze pozvati neki poznanik ili dobar drug koji zivi u nekom drugom mjestu. Ujutro, na dan slave, domacica zapali veliku vostanu svijecu i kandilo, ako ga ima. Soba je lijepo uredjena. Na stolu je postavljen krsni kolac, a pored njega gori svijeca. Kada gosti dodju na slavu domacinu i domacici cestitaju slavu govoreci:"Srecna slava" ili "Neka vam je na zdravlje Sveta Petka". Nakon toga, gosti sjedaju za sto. Na stolu se, prije dolaska gostiju, postavi: prsuta, pecenje, kuvano meso, sir, salata, priganice, kolaci i svakako, vino i rakija. Ako neko od gostiju pije sok bice njime posluzen. U danasnje vrijeme trpeza je bogatija i raznovrsnija, a i izbor pica je veci. Svi oni koji sjede za stolom ni jednu casu nece popiti sto nece nazdraviti domacinu uz cestitku krsne slave. Slavi se cijeli dan, do kasno u noc. U stari vakat, slava se slavila po tri dana. Naravno, oni siromasniji to nijesu mogli ciniti zbog velikih troskova. Buduci da u Bjelopavlicima najveci broj porodica slavi istu slavu i da ovaj kraj zauzima veliki prostor, to svestenik ili svestenici nijesu u mogucnosti da istoga dana dodju u svaku kucu i uz molitvu presijecu slavski kolac. No, tamo gdje dodje, svestenik i domacin, ili neko od muskih glava iz kuce, stojeci okrecu kolac s lijeva na desno, to se odvija uz svestenikovo pojanje. Na kraju, ovog rituala svestenik sa donje strane nozem presijece unakrst krsni kolac i takodje, unakrst ga prelije crnim vinom, pa se njih dvojica tri puta poljube u lice i tada svestenik kaze:"Domacine, srecna ti slava, mnogaja ljeta". Poslije ovog cina, i svestenik sijeda za sto, gdje biva pocascen bogatom trpezom. Svesteniku se daje odredjena suma novca za njegov dolazak. Ako nema svestenika, Krsni kolac sijece domacin kuce sa jos nekim muskim clanom iz kuce, a moze i sa kumom ili prijateljem.

Na slavu se u ovom kraju ne donosi nista od poklona, osim sto odive donesu neki sitniji dar svojima u rodu.

Slavu nam je opisao Milivoje Stojanovic iz Pazica, star 72 godine, a tacnost njegovih navoda potvrdilo je vise sagovornika.

Kod katolickih Malisora svako pleme u Malesiji ima svoju krsnu slavu. Nije poznato da se u nekom plemenu slavi vise slava. Tako npr. U Zatrijepcu, koji ima sest sela, svi zitelji slave Malu Gospu koja se uvijek proslavlja prve nedjelje u oktobru.

Svaki domacin u Malesiji, ako ima svoje ovce, najmanje mjesec dana prije slave, odabere po jednog, a nerijetko i po dva brava, koja ce malo bolje prigledati da bi za slavu imao sto deblje i ljepse meso. Ukoliko nema stoke u svom oboru, on ce gledati da kupi najboljeg brava ne gledajuci koliko kosta. Pecivo se najcesce, ili bolje reci uvijek pece cijelo i to uoci slave. Domacica se stara da se obezbijedi u dovoljnim kolicinama: sir, prsuta, salata, kolaci.

U ovom kraju se rijetko ko zove na slavu, jer odive koje su udate u drugo pleme i glavni prijatelji, a zatim kumovi i pobratimi, dolaze na slavu nepozvani. Jedino se pozivaju poznanici ili dobri drugovi. Gosti dolaze uoci slave na veceru i svakako, sjutradan na dan slave. Niko od gostiju ne donosi poklone, osim odive, koje svojima u rodu donose sitnije i uobicajene darove. Ranije je bio obicaj da gosti na odlasku iz kuce domacina, daruju domacicu novcem. Ovaj obicaj danas ne postoji. Za goste koji su dosli uoci slave sprema se bogata vecera na kojoj se posluzuje u izobilju: peceno i kuvano meso, prsuta, sir, razne salate, kolaci, a od pica vina, rakija i sokovi. Istom hranom se ugoscavaju i oni koji dodju na dan slave. Ustvari, i ovdje se tri dana slavi. Ujutro, na dan slave, domaci ukucani zapale veliku vostanu svijecu i kandilo (ko ga ima). Kandilo gori tri dana, koliko traje slava. Posto u plemenu svi slave istu slavu i svi ocekuju svoje goste, obicaj je da rano ujutro na dan slave jedni drugima idu u kucu i cestitaju slavu (na kafu i rakiju). Tada se obicno posluzuje kafa i rakija (komsija, brat, rodjak). Za vrijeme slavljenja, obavljaju se samo najnuzniji poslovi u kuci i oko stoke. Nije rijedak slucaj da se na slavi zapjeva i zaigra, jer kako kazu to je radost i kuce i plemena.

Kod katolickih Malisora se ne sprema slavski kolac, pa svestenik i ne dolazi u svaku kucu radi prekade. Ovdje je obicaj da se uoci Nikoljdana pozove fratar da prekadi citavu kucu, uz boziji blagoslov.

Opis ove slave mi je opisao Dede Cacovic, iz Zatrijepca, star 78 godina.

Za razliku od malisorskih katolika, kod katolika u Kotoru i sire (skoro u cijeloj Boki) najvise se slave kao krsna slava Sv. Luka 18.XII, Sv. Tripun 1.XI, zatim Svi Sveti 3. II itd. I ovdje se za slavu sprema bogata trpeza. Nekada se za tu priliku obavezno klao dobar brav i sluzilo se dosta drugih jela. Za slavu se sprema slavski kolac koji se ovdje naziva - krsnjak. On je lijepo ukrasen sa gornje strane raznim figurama od tijesta. U sredinu krsnjaka stavi se dosta debela svijeca, koja pored kandila, gori cijeli dan. Domacin kuce, sa jos nekim clanom porodice prelomice krsnjak, sto znaci da to ne cini svestenik, kao kod drugih vjernika u Crnoj Gori. Na slavu se dolazi bez poziva. Jedino se moze pozvati kum ili neki poznanik. Gosti obicno dolaze na rucak. Muskarci mogu na dar nositi flasu pica, a zene voce, keks i sl. Slava se slavi samo jedan dan i toga dana se sluzi sveta misa. Detaljan opis ove slave dala nam je Petrovic Tonka iz Skaljara - Kotor, stara 75 godina.

Andrija Jovicevic je u knjizi "Zeta i Ljeskopoljci" dao opis krsne slave u Zeti, koju smo zbog interesantnosti preuzeli u cjelini, s obzirom na to sto se odnosi na obicaje od kraja XIX vijeka.

"Svi zecani, osim Lajkovica, slave jesenja krsna imena, a to je vrijeme kad ljudi posvrsavaju najvece domace poslove, priberu ljetinu i spreme se za zimu. Najvise je svecara Sv. Nikole, pa Sv. Srdja, Djurdjica, Vraceva, apostola Tome, Sv. Jovana i Sv. Alimpije. Samo Lajkovici slave Petrov-dan.

Slava krsnog imena je u starije doba, skoro do oslobodjenja, trajala tri dana. Taj je obicaj bio u Crnoj Gori, a u Malesiji se i danas podrzava. Od oslobodjenja zecani su uzeli primjer od Crnogoraca i slavu su sveli na jedan dan, na dan praznika.

Na nedelju dana prije domacin posalje "haber" prijateljima, ili i sam podje, i pozove ih na krsno ime. I najblizi prijatelj, makar bio i zet, nece doci, ako ne bude pozvan. Na sam dan slave domacin urani i odnese u crkvu "punje" i "proskuru", a kad stanu dolaziti gosti, on ih docekuje pred vratima i ulazi s njima u kucu. Prije rucka gosti budu pocasceni rakijom, mezom i kavom, a kada bude vrijeme rucka, jedna zena uzme vagan i punu cepciju vode, a na lijevo rame baci mrezu ili "pescir" za otiranje ruku, pa posipa gostima na ruke, da ih operu. A kad sjednu za trpezu, domacin uzima zapaljenu svijecu i lopatu zara, na koji stavi tamjan, pa nakadi sebe i one do sebe, i daje lopatu dalje da se nakade svi gosti, zatim uzima krcag vina i napija u slabu bozju, govoreci:" U slavu bozju i svetoga (ime)! Zdravi, da Bog da!" Sa zdravicom se izrede svi gosti. A kad se pocne jesti, prvo domacin uzme "lozicu", prvi zalozi i rece:" Pomozi Boze! Elate de, ako Bog da, pocnite"! i onda ustane i gologlav drzi svijecu u rukama dokle gosti dovrse rucak. Za vrijeme rucka, on neprestano vice na mladje da donesu na trpezu, cas ovo cas ono, i uvijek nuka goste da jedu i piju.

Trpeza je preko cijelog dana postavljena i puna jela i pica. U Zeti je obicaj, a tako isto i u Crnoj Gori, da se iznese pred prijatelje toliko hljeba i mesa, da ostane iza rucka citava gomila hljeba i mesa na trpezi, da bi covjek rekao da gosti nijesu nista jeli. Tako isto i o svadbi. Sramota je za domacina da na trpezi ostane malo, on se boji zamjerke, da gosti ne pomisle da je tvrdica i da mu je zao potrositi.

Na dan slave nece doci niko osim pozvanih, a samo ce doci prosjak i on bude ugoscen kao ma koji prijatelj. Prijatelji dolaze preko cijelog dana i svako mora sjesti za trpezu, jesti i piti. Ima ljudi koji na dan slave obilaze mnogo kuca i svuda moraju jesti i piti. Ispred sunca svi gosti ponovo sjednu za trpezu, pa jedu i piju, i onda zahvaljuju domacinu i idu kuci. U starije doba odive su dolazile na 2-3 dana pred slavu i ostajale su po citavu nedjelju iza slave, a sada i one, kao i ostali prijatelji, dodju izjutra i uvece idu kuci.

Zdravice koje se odrze u Zeti o krsnom imenu i svadbi, kratke su, one se kazu sa nekoliko rijeci, i nijesu onako duge i duhovite kao u Hercegovini i Crnoj Gori".

Kako i krsna slava kod pravoslavnih u Bijeloj - Boka Kotorska ima svoje osobenosti, to cemo je u kratkim crtama opisati.

Nasa sagovornica Zorka Matkovic, stara 80 godina iz Bijele rekla nam je da ona slavi krsnu slavu Sv. Jovana (20. januara), a prisluzuje Sv. Ceklu. Inace, u Bijeloj ima vise od 60 domacinstava koja slave istu slavu. Za krsnu slavu se sprema krsnjak (krsni kolac), kao i niz drugih jela i pica. Za slavu se uvijek pali svijeca i kandilo. Ako krsna slava pada u petak ili srijedu, onda je sva hrana posna. Za slavu se pozivaju prijatelji, kumovi, ujaci, komsije. Malo ko ce doci nepozvan. Obicno se gosti pozivaju na rucak ili veceru. Muskarci koji dolaze na slavu donose po flasu pica, a zene malo secera, kafe i sl. Svestenik dolazi samo ako se pozove da prekadi kolac. Od jela se sprema: supa, ljepse meso sa prilozima, peceno meso, prsut, kolaci i drugo. Posto se supa pojede, domacin kuce sa ostalim muskarcima, uz molitvu, lomi krsnjak. Onaj koji sjedi u cello trpeze da domacici jednu cetvrtinu krsnjaka, a ona njemu sipak (nar). Pri tom mu govori da je od boljega dara i uz to mu daje punu bocu vina. Posto u cello trpeze sjedi najcesce ujak, kum ili neko ko je posebno postovan od porodice, taj je obavezan da odrzi govor-zdravicu.

S obzirom na to sto svi oni koji slave istu slavu ne mogu odlaziti jedni drugima na cestitku, obicaj je da se to obavi sjutra vece. Inace, slava se slavi tri dana. Nekada ranije, pozvani gosti su dolazili i uoci slave. Sada se to cini rijetko. Ovdje treba navesti i to da domaci idu u crkvu sa proskurom i to prvoga dana ujutro. Proskuru cini mali krsnjak i pola litra vina. To se zamota u bijeli faculet i ostavlja u crkvu.

Nasa sagovornica nam je rekla da je i u ovim krajevima bilo slucajeva da neko promijeni krsnu slavu, ali razloge za to nije mogla navesti.

Razgovarajuci sa ljudima iz raznih krajeva Crne Gore, zapazili smo da kod obiljezavanja krsne slave postoje i neke razlike od mjesta do mjesta, pa cak i kod onih koji slave istu slavu. Navescemo neke od tih razlika.

Kod malisorskih katolika se ne pravi slavski kolac i svestenik se ne zove da prekadi kucu na dan slave.

U Rijeckoj nahiji nekada se slava slavila tri dana, a sada jedan dan. Kuca se prekadjuje i krsni kolac sijece na dva dana ispred slave. Ako je slava u srijedu ili petak onda se toga dana obavezno posti, jelo se sprema na ulju i to obavezno riba.

U Katunskoj nahiji slava se obiljezava razlicito od sela do sela. U Pjesivcima se na dan slave pravi veselje i omladina se okuplja na sijelo i danju i nocu.

U Pivi je uvijek na trpezi riba, pogotovo kod onih koji slave Sv. Nikolu, a pored toga sprema se: cicvara, sukane pite, meso, sir, skorup, a od pica rakija i medovina (medovina je pice koje se sprema od meda u sacu i vode i kada to pocne vreti, kada nadodje, kroz mjesec dana, lijepo je piti).

U Ljeskopolju oni koji dolaze na slavu donose ko sta ima: rakiju, keks, kafu, secer itd. Slava se slavi samo jedan dan. Ispred glavnog prijatelja na trpezu se stavlja pecena glava ili plece od brava. Na slavu se dolazi ujutro. Sprema se kuvano zito-pananija. Ako je slava u petak ili srijedu, jelo je posno i obavezno se riba mora naci na trpezi.

Na kraju treba navesti jos jedan detalj koji je vrijedan paznje. Naime Arhimandrit Justin Popovic u Zitiju Svetog oca nasega Petra prvog mitropolita cetinjskog, cudotvorca, objavljenog u knjizi - Boj Crnogoraca s Mahmut pasom, objavljenoj na Cetinju 1996. godine, na strain 23. navodi:"Bjese usao u ta vremena jos jedan rdjav obicaj u narod. Naime, kada bi slavili krsno ime, mnogi bi ga slavili i po nedjelju dana, kao da se slavlje krsnog imena sastoji u pretjeranom jelu i picu i raskalasnosti, a ne u molitveno slavlje i cestovanju Boga i njegovih ugodnika. Tako se desavalo da gosti pojedu sve i onako siromasnoj sirotinji i ostave iza sebe gladnu djecu i prazne domove. Videci tu nedobru stvar, Sveti Petar izadje jednom pred Crnogorce sa krstom u rukama, pa podigavsi poslije besjede obje ruke k nebu, glasno rece: Cujte me, Crnogorci, i neka me cuje Bog i sve planine: Ko od sada bude slavio svoje krsno ime kao do sada, da Bog da ga s krvlju slavio! Ova svecana i strasna molitva Svetog Petra tako podejstvova na sve Crnogorce, da od tada kao nekim cudom nestade ovaj rdjavi obicaj medju njima"

Vasilije Mujo Spasojevic - "Obicaji u Crnoj Gori"






    
    Monitor
   
Vijesti
        politika
        drustvo
   Pobjeda
        politika  
       
aktuelnosti  
    Medija klub
    Montenegro.com
    MNNews on line
    Nezavisna CG
   
    
   
Radio Crne Gore