Make your own free website on Tripod.com

19 novembar 1999
Nedjeljniku MONITOR
Podgorica, Crna Gora

 

MONITOR NASTAVLJA DA ME KLEVETA

("Pesnice i privatizacija", Monitor,22 oktobar 1999, broj 471)

Krajem aprila o.g. dostavio sam opsirni ODGOVOR Monitoru na njegove neistine i klevete koje je u vise clanaka ponovio o mojem davno minulom radu u Jugooceaniji kada sam bio glavni direktor preduzeca. Umjesto da objavi moj Odgovor, Monitor je u broju 471 od 22 oktobra ove godine, u clanku "Pesnice i privatizacija" nastavio da me napada sa istim teskim optuzbama i neistinama kao i ranije; pokusao je ponovo da dokaze da je u Jugooceaniji izvrsena "pljacka emormnih razmjera" i da je ista najvecim dijelom obavljena "za vrijeme sankcija medjunarodne zajednice i direktovanja Nikole Samardzica". U to vrijeme je, doslovno pise u clanku, ulozeno u strane banke 60 miliona dolara i plus je prodato desetak brodova , a da tom novcu, ukupno, nema vise traga, niti je upisan u kapital preduzeca. Da bi ovu cudovisnu tvrdnju potkrijepio sa dokazima, novinar Monitora Goran Vujovic je licno izveo dokaze. Ko nije procitao pomenuti clanak tesko moze vjerovati da je jedno javno glasilo moglo tako nesto napisati i objaviti. Tamo "utvrdjeni dokazi" za toboznju pljacku stoljeca su ni manje ni vise nego razlicite i slabe procjene imovine preduzeca i nepravilni obracun kursnih razlika ((Monitor,22.10.1999. strana 27, stubci 2 i 3).

Besmislenost takviih "dokaza" uvidja i novinar Vujovic, pa u svom clanku poslije izvoda "dokaza"napisa i ovo:"Kursne razlike i razlicite procjene, u principu, ne mogu biti dokaz za pljacku." Posto, dakle izvan "principa" to ipak mogu biti dokazi za pljacku, novinar Vujovic napisa da je to zato sto je "ovo vrijeme cuda"(Monitor, 22.10.1999. strana 27, stubac 3, pasusi 2 i 3)

U izvodjenju svojih dokaza novinar Vujovic sluzi se i podupire matematikom, preciznije osnovnim racunskim radnjama. Posto je konstatovao da je prva Odluka o transformaciji Jugooceanije utvrdila da je vrijednost imovine preduzeca 100 miliona dolara, on u Monitoru pise da sve kasnije procjene imovine "znatno premasuju ovu cifru" , pa zatim nabraja te procjene sa njihovim iznosima iz kojih saznajemo da su ti iznosi bili 88 mil.dolara, zatim 89 i 90 miliona dolara. Dakle, racun novinara Vujovica da je 90 ili 89 miliona dolara vrijednije i vise od 100 miliona dolara, jedan je od dokaza za pljacku enormnih razmjera (Monitor,22.10.99. strana 27,stubac 2, pasusi 1,2).

Jasno je da ne vrijedi raspravljati o ovakvim "dokazima".Takvih u clanku Vujovica ima jos nekoliko, kao sto su tvrdnje da je toboznji "nestanak" jos dodatnih 50 miliona dolara "proizvod laznog bilansiranja uspjeha kroz zavrsne racune za poslovne godine od januara 1988 do januara 1993", zatim da je brod "Novi" novonabavljeni brod iako je to stari brod "Sumadija" koji je samo promijenio ime, itd. Medjutim, stalnim i upornim ponavljanjem ovakvih "dokaza" u vise svojih brojeva, Monitor pokusava da ih pretvori u istine. Posto moj Odgovor i demanti od 29 aprila ov. g Monitor nije htio da objavi, potrebno je da ukratko ponovim samo par cinjenica iz tog Odgovora:

- Teske optuzbe u predhidnim brojevima Monitora pisala je novinarka Beba Marusic, clan Redakcije. Ona je kao "dokaz" enormne pljacke u Jugooceaniji istakla i citirala u tri broja Monitora, nekakvu moju toboznju izjavu koju nikada nijesam izrekao i koja da sam je cak i izrekao ne znaci nista i apsolutno ne moze biti nikakav dokaz za pljacku. Novinarka Marusic pise da je tu izjavu procitala u novinama Jugooceanije, sto je neistina jer tamo nema takve moje izjave. Dokazna moc o pljacki te toboznje izjave ravna je dokaznoj vrijednosti matematike novinara Vujovica.

- Zaludu se novinarka Marusic u opsirnim clancima svojega nedjeljnika (brojevi 331 i 350 i u broju od 19 marta ov.g) trudila da dokaze bez ikakvih dokaza da sam izvrsio pljacku stoljeca, cinjenice i dokumenti su tvrdoglavi i potpuno drugaciji od tvrdnji Monitora. Prve tri godine mojega mandata na celu Jugooceanije,1989, 1990 in1991, prije pocetka sakcija, jesu godine najuspjesnijeg poslovanja i finansijskog ostvarenja u istoriji Jugooceanije. Ostvareni su najveci cisti devizni prilivi, osjetno je smanjen inostrani dug preduzeca, kupljena su dva broda, izgradjeno je preko 100 stanova za radnike, uvedena je kompjuterizacija itd.

- Kada su me radnici izabrali za direktora pocetkom 1989, preduzece je bilo optereceno sa 104 miliona dolara inostranog duga. Kada sam smijenjen u oktobru 1994, novom direktoru ostavio sam u nasledje zapisnicki uz ucesce racunopolagaca samo 9 mil. i 459.000 dolara inostranog duga i preko 20 miliona dolara gotovine u inostranim i domacim bankama i kod suda u Rotterdamu. Dug preduzeca je poslije moje smjene ponovo enormno porastao.

- Sa svojim saradnicima odkupio sam 51 milion dolara inostranog duga preduzeca, bez icije pomoci sa strane i time stvorio nova cista sredstva Jugooceanije u iznosu 29 miliona dolara (kao da su pale s neba).

- Da nijesam prije pocetka sankcija drasticno smanjio inostrani dug preduzeca, u sankcijama bi svi brodovi, zarobljeni po raznim lukama svijeta i onemoguceni da odplacuju svoje anuitete, bez milosti bili napadnuti od inostranih povjerilaca i prodati na sudskim aukcijama za male i beznacajne iznose. Neumitna je istina da je takva uspjesna poslovna politika prije sankcija, spasila brodove Jugooceanije od potpunog unistenja i likvidacije za vrijeme sankcija.

- Novinarka Marusic uporno tvrdi u tri duga clanka (brojevi Monitora 331 i 350 i broj od 19 marta o.g) da je Nikola Samardzic registracijom brodova na Malti izvrsio enormnu pljacku, otudjio brodove, da je Jugooceaniji ostala samo poslovna zgrada i jos par starih auta. Ne treba dokazivati da brodovi Jugooceanije jos i danas viju maltesku zastavu i da su vlasnistvo Jugooceanije. Istina je samo jedna: Nikola Samardzic, tadasnji direktor Jugooceanije, uz ogromne otpore, zasipan uvredama i pogrdama, , u martu 1992, prije pocetka sankcija, registrovao je brodove Jugooceanije pod zastavu Malte sa cime ih nije otudjio nego jos jedanput spasio flotu od potpunog unistenja i likvidacije. Jednostavno, 1992 prestala je zvanicno da postoji pomorska zastava socijalisticke Jugoslavije, a nova pomorska zastava SRJ bez petokrake nije ni tada niti do sada priznata kao pomorska zastava. Da nijesam na vrijeme, prije sankcija, registrovao brodove na Malti, nasi brodovi bi ostali bez medjunarodno priznate registracije, bili bi hapseni u svim stranim lukama i na otvorenom moru kao brodovi bez indetiteta i odmah prodavani na javnim drazbama za male pare. To se upravo desilo Beogradskoj plovidbi, koja nije promijenila zastavu pa su joj svi pomorski brodovi nestali za manje od 40 dana poslije uvodjenja sankcija. Registracija brodova na Malti prije pocetka sankcija podvig je i veliki dogadjaj u istoriji pomorstva Crne Gore, a ne pljacka flote.

- Monitor je proglasio kriminalnim poslovima Nikole Samardzica prodaju tri broda za vrijeme sankcija.Polovni brodovi "Boka"i "Kupres" od kojih prvi sa teskim tehnickim manama, prodati su za 20 miliona dolara, sto je citavi milion dolara vise nego sto je Jugooceanija platila za njih kada ih je preuzela novoizgradjene direktno iz brodogradilista. Novinarka Marusic je u Monitoru broj 275 napisala da je za te brodove trebalo dobiti 30 miliona dolara i da sam "kupcu dao popust 10 miliona dolara" .Losu ocjenu je novinarka Marusic dala u istom clanku i o prisilnoj prodaji na javnoj aukciji broda "Crna Gora" koji je iako tada star 17 godina, prodat za 8,2 miliona dolara, da bi zbog promjene kursa izmedju dolara i guldena, taj iznos poslije 3 mjeseca porastao na 10.5 miliona dolara. Ne pada na pamet ni novinarki Marusic ni novinaru Vujovicu da objave , kao sto su to uradila druga glasila u Crnoj Gori, koliko je dobijeno ukupno od nedavne prodaje 6 brodova Jugooceanije. Za svih 6 prodatih brodova ukupno je dobijeno jedva 8,5 miliona dolara sto je izrazito manje nego iz prodaje samo jednog broda " Crna Gora", u najtezem periodu sankcija. Sa ovim ne zelim da napadam ili obezvrijedjujem nedavnu prodaju brodova Jugooceanije, vec samo da ukazem koliko su neistinite ,zlonamjerne i nestrucne ocjene i tvrdnje Monitora o mojem radu u Jugooceaniji.

- U Monitoru od 19 marta ove godine, novinarka Marusic tvrdi da sam 1989 kao ministar postavjen za direktora Jugooceanije. Na taj nacin ona sugerise citaocima da me je Vlada Crne Gore po politickoj liniji kao nestrucnjaka nametnula Jugooceaniji da je unistim. Za ovu grdnu podvalu , najkrace treba reci ovo: Nije me Vlada postavila za direktora niti bilo koja politicka partija, nego su me pomorci izabrali, niti sam bio ministar kada sam izabran za direktora. Moja radna i strucna biografija nije nepoznata u morskom brodarstvu u kojem sam punih 50 godina. Plovio sam na brodovima 18 godina i obavljao sve duznosti od mladica palube do zapovjednika broda, a u direkciji u Kotoru od referenta do glavnog direktora i time se direktno upoznao sa poslovima u svim sektorima brodarstva, i na brodu i na kopnu. Kapetan sam duge plovidbe, sa diplomama Vise pomorske skole, Pravnog fakulteta i specilizacije Ujedinjenih nacija za pomorstvo, te sa praksom kod jedne od najvecih norveskih pomorskih kompanija Leif Hough iz Osla. Oni koji su stvarno postavljani na rukovodeca mjesta u brodarstvu po politickoj liniji, i dolazili sa strane bez iskustva i znanja brodarskih poslova, bili su postedjeni zestokoga gnjeva novinarke Marusic i njenih sefova iz nedjeljnika Monitor.

Kapetan Nikola J. Samardzic

Bivsi glavni direktor Jugooceanije (1989 -1994)

Adresa:
G.P.O. Box 3402
Sydney,NSW 2001, Australia
Tel / Fax (61 2) 9599 5555

E-mail: dukin@matra.com.au