Make your own free website on Tripod.com

 

 

KAD "VELIKI BRAT" PRISLUSKUJE

Alo, sunce moje slatko...
 
   Paranoja da u Crnoj Gori svako svakoga prisluskuje dobila je ovih dana podugacak savezni, a potom satelitski partijski podsticaj, mada ni onaj domaci nije zanemarljiv.
   Prvo je savezni ministar za informisanje pozurio da autorizuje senzacionalno otkrice, da iza ubista Gorana Zugica, Djukanovicevog savjetnika za bezbjednost stoji, a ko bi drugi nego "direktno CIA". Kao, CIA je, da zavara tragove, po mastovitom Maticu, sa trusne crnogorske politicke scene uklonila "svog igraca". Po Maticu, navodno bio mu je istekao "rok trajanja". Ima on i "dokaze": snimke telefonskih razgovora dvojice sluzbenika americke administracije zaduzenih za Crnu Goru, pa ih umjesto policije on tumaci. U noci kada je Goran Zugic ubijen, oni, veli Matic, govore o tome da se nesto "dogodilo pre nekih 20 minuta", da je bilo "profesionalno i da je zadatak izvrsen".
   Ciji  zadatak - Matic zna.
   I taman kada su analiticari poceli da ismijavaju apsurdnost Maticevog objasnjenja - on je koliko juce o Djukanovicu govorio kao o vasingtonskom poslusniku, a sada o politicaru koga mora da disciplinuje CIA tako sto ubija njegovog prvog saradnika, uz pomoc ministra policije Marasa - u Podgorici je pocela da se odmotava nova traka. Visoki funkcioneri Socijalisticke narodne partije, na hitnoj i vanredno sazvanoj konferenciji za stampu, prezentirali su snimak telefonskog razgovora sluzbenice Opstinskog odbora DPS-a Niksic, kao krunski dokaz da su lokalni izbori u Podgorici pokradeni tako sto su cetiri hiljade Niksicana glasali u Podgorici i Herceg Novom gdje su oni dobili.
   Celnici SNP-a opredijelili su se za Maticev metod. Tvrde da su trake "dobili". Iako nijesu rekli od koga, podrazumijeva se.
   Evo dijela te price. Pazljivo procitajte dijalog. Obratite paznju sto govori sluzbenica Opstinskog odbora DPS-a Niksic, a sto sugerise njena "ubacena" sagovornica.
   "Zena iz OO DPS Niksic: - Molim.
   Sagovornica: - Alo.
   Zena iz OO DPS Niksic: - Da.
   Sagovornica: - Opstinski odbor DPS Niksic.
   Zena iz OO DPS Niksic: - Da.
   Sagovornica: - A, izvini sunce, sve mi se brojevi mijesaju, ponovo te zovem, znas zbog cega.
   Zena iz OO DPS Niksic: - Kazi.
   Sagovornica: - Stroga diskrecija.
   Zena iz OO DPS Niksic: - Nema problema.
   Sagovornica: - Nemoj da ko slucajno, da ne daj boze, novinari, ili nesto... Shvatas li?
   Zena iz OO DPS Niksic: - Nema problema za to.
   Sagovornica: - Uu, to strogo drzi u tajnosti.
   Zena iz OO DPS Niksic: - Nema problema.
   Sagovornica: - Samo mi znamo, ja i ti, i crna zemlja, znas dvojica-trojica ne smiju da znaju, cao ljubavi moja, cao ljubim te, srecna pobjeda, jos jednom.
   Zena iz OO DPS Niksic: - Hvala, takodje."
   Tako snima partija koja uporno govori kako je Crna Gora policijska drzava. Partija ciji su celnici toliko puta u parlamentu saopstili da njihove razgovore na relaciji Podgorica - Beograd prisluskuje Maraseva policija. Ali, kada je posredstvom drzavne televizije pusten autenticni ton prilikom susreta delegacije SNP-a sa Milosevicem, kompromitantan za potpredsjednika ove stranke, Predrag Bulatovic je znao kako da se brani: sve je proglasio montazom!
   To kazu i u DPS-u: "Ponovo je rijec o morbidnoj montazi". Kad momirovci nemaju dokaze, njihova "sluzba podmece svoje saradnike i njihove fantasticne amaterske storije objavljuje kao autenticni dokaz". Iz niksickog DPS-a "manipulatore iz SNP-a" pitaju: "Kako je, gdje, na kojim birackim mjestima i sa kakvom dokumentacijom moglo pristupiti birackom mjestu i glasti nista manje no 4.000 gradjana Niksica?"
   Da se radi o zloupotrebi prisluskivanja u partijske svrhe, potvrdjuje i crnogorski premijer Filip Vujanovic. On je na konferenciji za stampu DPS-a, u svojstvu potpredsjednika ove stranke, porucio: "Ukoliko se izvrsilac ovog djela otkrije, postupice se po zakonu, a preduzece se i mjere da se sprijeci ponavljanje takvog, u partijskom smislu incidentnog ponasanja."
   I tu je izgleda kraj price. A trebalo bi da je pocetak. Crnogorski drzavni organi ne reaguju na ucestale zloupotrebe nepovrjedivosti tajne pisma i ucestala prisluskivanja. Drzavni tuzilac nije osjetio potrebu da podigne krivicnu prijavu protiv onih koji tajno snimaju i javno publikuju tajno snimljene materijale. Nije cak nasao vremena ni da progovori za "Monitor" o elementarnoj povredi zagrantovanih ljudskih prava.
   Podsjetimo: u Americi je zbog partijskog prisluskivanja u aferi "Votergejt" predsjednik Nikson morao da ode sa vlasti. U Crnoj Gori tako nesto ne pada na pamet ni posljednjem cinovniku. Ni policija (to isto radi i KOS), koja jedino po sudskom nalogu moze prisluskivati u funkciji otkrivanja pocinioca krivicnih djela, nema pravo da te snimke ustupa bilo kome. 

   Da se radi o opasnim igrama, primjera iz minule decenije ima napretek. Poslije prikazivanja vojno-obavjestajnog filma o tajnom noruzavanju hrvatske policije i gradjana, poznat kao "slucaj Spegelj" - pocetkom '91 - samo zbog pominjanja prezimena Perovic, u Crnoj Gori je manipulacijom drzavnih medija stvorena atmosfera direktnog poziva na linc lidera liberala.
   Drzavni mediji, kao sto to danas rade matici, odmah su pozurili da identifikuju Slavka Perovica, "izdajnika" koji je "ustasama" obecao deset ili devet hiljada Crnogoraca. Na osnovu tajno snimljenog KOS-ovog materijala bilo je jasno da je taj pominjani "Crnogorac Perovic" uvijek tamo, da se ne radi o Slavku Perovicu, da  

Sto kaze Krivicni zakon
Clan 195

   (1) Sluzbeno lice koje u vrsenju sluzbe putem posebnih uredjaja neovlasceno prisluskuje ili tonski razgovor ili izjavu koja mu nije namenjena, kaznice se zatvorom od tri mjeseca do tri godine. 
   (2) Kaznom iz stava 1 ovog clana kaznice se sluzbeno lice koje omoguci nepozvanom licu da se upozna sa razgovorom ili izjavom koja je neovlasceno prisluskivana, odnosno tonski snimana.

se u razgovoru pominje samo deset ili devet tamosnjih ljudi i da nema rijeci o deset hiljada Crnogoraca. Ali to drzavnoj propagandi nije smetalo da javno masta. Tako je "Pobjeda" 27.januara 1991, u tekstu Drazena Draskovica, pod naslovom "Noc dugih nozeva", otvoreno aludirala na lidera liberala Slavka Perovica, pa je on morao da zatrazi zastitu od predsjednika Crne Gore, zbog cega je Momir Bulatovic javno likovao.
   A i radnici zagrebacke prodavnice "Astra" u Titogradu, sjutradan nakon emitovanja emisije, bili su izlozeni sikaniranju i prijetnji, samo zato sto je neke gledaoce naziv njihove firme asocirao na naziv preduzeca sa slicnim imenom koje je, po navodima iz emisije, upetljano u skandal oko oruzja.
   Ono sto je jednom dalo rezultate, Matic to dobro zna, vise puta je iskorisceno proteklih godina.
   A da je i crnogorska policija vicna prisluskivanju odavno je jasno. Kao i to da je nesposobna da djeluje kada joj politicari vezu ruke. Opozicioni list "Liberal" objavio je u rubrici "Ekskluzivno" na 17 strana (decembra 1990) materijal policijskog porijekla, uz napomenu kako kruzi Crnom Gorom, najvjerovatnije iz bojazni da neko ne pokrene pitanje ko im ga je ustupio, o mrezi "terenaca", organizatora mitinga, jataka, dousnika, u stvari realizatora drzavnog udara, putem kojeg je crnogorska javnost prvi put saznala iz kakvih "demokratskih" temelja izvire legitimitet Momirove i Milove vlasti u tadasnjoj Crnoj Gori. Iz policijskih dostava, operativnih podataka i prisluskivanih telefonskih razgovora u akciji "Korab", vidljivo je kako je sve teklo pod dirigentskom palicom Milosevicevog instruktora za mitinge, Miroslava Solevica s Kosova, i njegove velikosrpske mreze u Crnoj Gori. Na zalost, posto nije publikovan nastavak dosijea, mada je bio najavljen, ne vidi se pouzdano ko je stojao u pozadini niti to kako se u pola posla na scenu pojavljuje Momir Bulatovic da preuzme vlast. 
   Sluzba drzavne bezbjednosti Crne Gore pratila je Solevica u stopu i znala cjelokupnu mrezu njegovih saradnika. Iz dan u dan, iz sata u sat, znali su s kim je kontaktirao, kod koga je bio, gdje je rucao, o cemu su razgovarali, sto su dogovorili, ko su veze sa Beogradom, Novim Sadom i Pristinom. Znala je to i tadasnja crnogorska vlast, ali nista nije umjela, ili smjela, da preduzme. Znao je i Solevic da ga prisluskuju, pa se hvalisao kako je stvorio paniku u crnogorskoj policiji saopstivsi u jednom prisluskivanom telefonskom razgovoru podatak da ce na miting u Titograd navodno doci cetrdeset autobusa s Kosova i osamdeset iz Studentskog grada.
   No, i kad su "pucisti" na izborima legitimno postali vlast, dogadjalo se da im mitingasi, kao u vrijeme Bulatovicevog "haskog zaokreta", sa skupstinske govornice skresu u brk: "Mi smo vas doveli na vlast, mi cemo vas smijeniti!" Na takve rijeci Pavla Milica niko iz drzavnih organa nije reagovao. Ni kada je Solevic pominjao da u Crnoj Gori djeluje njegova NOS (Narodna obavjestajna sluzba), ni kada je Acim Visnjic sa skupstinske govornice citao dostave obavjestajne sluzbe u organizaciji radikala, nadlezni nijesu reagovali. A i kako bi kad su i sami citali anonimne dostave da bi diskreditovali svoje politicke protivnike, kao sto je to jednom prilikom ucinio Filip Vujanovic citajuci, kao ministar unutrasnjih poslova, anonimnu dostavu o supruzi lidera liberala.
   Osnovno javno tuzilastvo u Podgorici je, povodom tuzbe Demokratske stranke, sredinom 1991, potvrdilo da "u 26 PTT objekata na teritoriji Crne Gore zaista postoje prostorije sa tzv.'kablovskim medjurazdjelnicima', u kojima se mogu prisluskivati i tonski snimati tudji telefonski razgovori". Medjutim, ono je i obavijestilo podnosioca krivicne prijave "da nije naslo zakonsku osnovu da preduzme krivicno gonjenje 'osumnjicenih lica". Tako je bilo u vrijeme jedinstvenog DPS-a.
   U isto vrijeme, prema tvrdnji nekadasnjeg inspektora bezbjednosti Srbije, Boze Spasica, u Srbiji se moze prisluskivati sto pedeset hiljada ljudi. Opozicija je ovaj podatak udvostrucila, ali, svejedno, i Spasicev je zastrasujuci. Milosevic je dobro pazio kome ce povjeriti resore bezbjednosti, pa je u svako doba znao sto se dogadja u opoziciji, ko je sto rekao, sa kim saradjuje, kakve su im najmere, pogotovo odakle dolazi novac. Ali, isto tako, svoju obavjestajnu mrezu razvio je u Crnoj Gori, ne samo posredstvom KOS-a i srpske obavjestajne sluzbe vec i pojedinih stranaka.
   Svaki pokusaj opozicije u Crnoj Gori da se formira parlamentarna komisija za nadzor rada tajne policije pao je u vodu. Crna Gora je bila jedina drzava u demokratskoj Evropu u kojoj ministar policije sam odlucuje koga ce prisluskivati. Kad je u DPS-u doslo do podjela, Bulatoviceva i Djukanoviceva struja povele su borbu oko kontrole drzavne bezbjednosti. To je kulminiralo formiranjem parlamentarne komisije na celu sa Zoranom Zizicem, u startu, zbog sistemske blokade, osudjene na neuspjeh. Poslije rascjepa, i formalno je ukinuta poslije odluke Ustavnog suda Crne Gore da je protivustavna.
   Oni koji rade na "usnom" u Crnoj Gori, bilo da je to u MUP-u ili KOS-u, izgleda da ovih dana imaju pune ruke posla. Te sluzbe su navodno depolitizovane, ali je svakim danom vidljivo da  jedna radi za racun jedne vlasti i stranke, a druga u interesu druge vlasti i stranke. I, kako izgleda, bez ikakve odgovornosti i uvida u njihov rad primjenjuju sve metode, ugrozavajuci, kao sto vidimo, osnovna ljudska prava. Od prisluskivanja strahuju gotovo svi gradjani, koji - nezasticeni u sukobu nadleznosti i inetresa -ne mogu da se brane ni svojim pravima, ni javnoscu ukoliko taj tretman osjete na svojoj kozi.
   Tako je u "spijunsku mrezu", mimo svoje volje i bez ikakve krivice, upleten podgoricki sluzbenik USAID-a, cije je ime i prezime Goran Matic javno rastrubio po Beogradu.  Sto on da radi? Da demantuje, da se pravi nevjest, da izbjegava da putuje u Srbiju, da bjezi iz zemlje? Ko ce da ga zastiti? Sto ako se desi da ga neki ludak zaustavi na ulici?
   I dok se slonovi bore, trava strada, stara je poslovica. A sto se Vujanoviceve najave tice, samo da ne ostane: "ako" i "dako" -najgori covjek. 


Branko VOJICIC