CRNOGORSKA NARODNA NOSNJA |
|
U etnoloskijem
odlikama Crne Gore narodna
nosnja zauzima
veoma izrazeno mjesto, vjerovatno znatno upecatljivije i obuhvatnije nego
sto je to slucaj sa drugijem narodnim nosnjama na Balkanu, pa i sire.
Razlozi takvoga uvazavanja proizilaze iz njezine istorijske uloge i
estetskijeh kvaliteta. U pitanju je, u stvari, siri drustveno – kulturni
vid odijevanja Crnogoraca tokom duge, visevjekovne borbe za slobodan
opstanak, u kojoj je svecana nosnja odigrala izvanredno znacajnu ulogu u
tijeku dokazivanja samostalnosti i samobitnosti ovoga naroda. cak i njezin
surogat – suknena nosnja – predstavlja znacajan sastojak tog toka, kao
jos jedan dokaz odgovarajucega i uspjesnoga prilago|avanja teskijem i
oskudnijem, ali pregalackijem i ponosnijem vremenima. Svecana, ili svitna
crnogorska nosnja nastala je sredinom XV vijeka, kao nosnja dinastije
Crnojevic i njihove vlastele.* Kada je doslo do organizovanja crnogorskog
Principata i Vladikata ("teokratije") i borbe za opstanak u
slobodi, nasljedje Crnojevica, navlastito njihova nosnja, postaje izrazen
duhovni oslonac novoga sastavljanja zajednice, samopoistovjecivanja i
poistoro|avanja. Jedan dio vlastele, koji se nastanio u slobodnomu
podlovcenskom podrucju, imao je svoju "crnojevicku" nosnju i
njom, pored ostalog, tezi da pojaca svoj ugled i znacaj u novijem uslovima.
No, u novijem, veoma tegotnijem okolnostima, neminovno dolazi do "vojnicke
demokratije" i Opstecrnogorskoga zbora, te se potencira ravnopravnost.
Ta jednakost bivsega kmeta i seljaka sa vlastelinom, sa izvanredno
prisutnom i aktuelnom tradicijom Crnojevica, koju, pored ostalog, podstice
i crkva, kao pravni nasljednik Dinastije, dovodi do opste teznje da se
posjeduje nosnja Crnojevica. Postojao je i drugi,
veoma vazan, razlog. Takva nosnja
mogla je biti izvanredan dokaz suprotstavljanja turskijem propisima o
oblacenju potlacenog naroda. Pored ostalog, Turska je zabranjivala da raja
nosi gizdava odijela i boje koje su nosili Turci (crvena, plava,
ljubicasta, zelena). Posebito su bili osjetljivi na nosenje pozlacene
odjece od skerleta i kadife, ili nakrivljenijeh kapa, itd.
"Raja" je morala nositi samo skromne haljine, crnijeh boja i bez
ikakvoga isticanja. Slobodni i ponosni Crnogorci, duhovno pripremljeni za
borbu do potonjega, smatrali su posebito znacajnijem da i putem nosnje
i oblacenja dokazuju tu svoju sudnju spremnost. Medjutijem, ekonomske
prilike nijesu isle na ruku takvijem teznjama. Cak ni bivsi vlastelini
nemaju mogucnost da izradjuju svu svecanu nosnju. Dosta brzo javljaju se
djelovi nosnje, izradjeni od sukna, kao oponasanje djelova svecane nosnje
da bi poznije nastala i kompletna crnogorska suknena nosnja, nadomjestak
svecane nosnje. Spajanje djelova jedne i druge nosnje, ustvari je
najkarakteristicniji nacin odijevanja Crnogoraca tokom proslosti. Sve do
novijega vremena, kada industrijalizacija i moderni oblici zivljenja i
ponasanja neminovno potiskuju staro, Crnogorci su se, sto je moguce vise
naprezali da u svojoj garderobi, pogotovo za udavace i mladozenje, za
posebne svecanosti i zabave, imaju sto vise parcadi svecane crnogorske
nosnje. Smatrali su da tijem znacajno doprinose sopstvenomu ugledu i
znacaju. Brojni materijalni dokazi, arhivski izvori i narodna predanja
veoma slikovito ukazuju na te oblike ispoljavanja, postovanja, zrtvovanja
itd. U vezi sa narodnom nosnjom jednog od prvorazrednijeh oblika
crnogorskoga isticanja, posebitosti i znacenja. Posebno su interesantni
testamenti, kupoprodajni ugovori i druge isprave u kojima djelovi svecane
crnogorske nosnje figuriraju kao veoma znacajni predmeti. U vrijeme teske borbe
za opstanak, kada ni domaca radinost nije mogla obezbijediti potrebit
materijal za sukneno odijelo, a da se ne govori o svecanoj no{nji,
Crnogorci sve vise koriste parcad odjece koju su otimali od Turaka. To je
bilo utoliko prihvatljivije jer je moglo biti, i jos jedan, dokaz
njihovoga junastva, kao i protivljenje turskijem propisima o odijevanju
raje. Kada su imucniji glavari, pa i mitropoliti, poceli da nose djelove
te odjece, oblacenje turskijeh haljetaka uzima veliki zamah,sto uveliko
objasnjava utiske brojnijeh putopisaca o odijevanju Crnogoraca "na
turski nacin". No, u svojijem skrinjama, kao velje dragocjenosti,
Crnogorci su cuvali pojedine djelove svoje nacionalne, tako znacajne,
svecane nosnje.
Tek u vrijeme Petra I i Petra II, kada se ekonomske prilike znacajnije
poboljsavaju, postepeno se izbacuju turska parcad odjece, i ponovo prave i
kombinuju djelovi svecane i suknene crnogorske nosnje, a na svecanostima,
zborovima, svadbama, sahranama, posijelima itd. preovla|uju djelovi
svecane nosnje. Medjutijem,
posjedovanje svecane nosnje, kako za domacina kuce, tako i za clanove
njegove famelje, bila je u ostrom raskoraku sa stvarnijem mogucnostima.
Cijene pojedinijeh haljetaka bile su vece od znacajnijega dijela imanja
koje su posjedovali. Ti raskoraci bili su toliko izrazeni da knjaz,
kasnije kralj, Nikola pokusava, u nekoliko navrata, da zabrani upotrebu te
nosnje, ali u tome samo djelimicno uspijeva. To je jos jedan od
kurioziteta ove teme, koji nije poznat u praksi samostalnijeh drzava,
poglavito ako se ima u vidu njezina veoma znacajna istorijska uloga. Tek
kada su moderna tehnologija i racionalizovano mnijenje uzeli maha u Crnoj
Gori, uloga i zncaj crnogorske svecane nosnje se svodi u ramove folklora i
estetskog dozivljaja. Njezina istorijska uloga, kao jednog od cinilaca
mobilizacije u borbi za slobodu, nastavljanje nasljedstva Crnojevica,
istosti i istorodnosti, svedena je danas, uglavnom, na nivo muzejskijeh
vrijednosti i folklornoga ispoljavanja. * Po
mnijenju dr Radoslava Rotkovica "Crnogorsku narodnu nosnju donijeli
su nasi pomorci sa Krita (kao i oro, od grckog xoros). Radi toga je
Djuradj Crnojevic 1496. dosao u Veneciju odijeven svecano ‘a la greca’.
Ali to ne znaci ni da smo Rimljani, ni Grci" Mr Zorica Mrvaljevic |
|
|